Blog o povijesti - Lekcije i skripte iz povijesti
Povijest - Skripte i Lekcije
 
Pretraga Bloga
Loading
 
Lekcije
LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA PRVI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA DRUGI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA TREĆI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA ČETVRTI RAZRED SREDNJE ŠKOLE KONTAKT
Blog
ponedjeljak, rujan 10, 2012
Egipat - Lekcije iz povijesti za prvi razred srednje škole

Kamen iz Rosette

Slika 1: Kamen iz Rosette na kojem su zapisana djela faraona Ptolomeja (2.st.B.C.) na tri različita pisma, što je omogućilo konačno dešifriranje hijeroglifa. Bez tog kamena značenje tekstova antičkih Egipćana možda bi još uvijek ostala zagonetka.

Povijest Egipta proučava pomoćna znanost poznata pod nazivom " Egiptologija ", a počeci joj sežu na kraj 18.st. kada je Napoleon u svoj pohod na Egipat poveo i znanstvenike. Jedan od njih, Jean Francois Champollion, uspio je dešifrirati egipatsko pismo – hijeroglife, koristeći se pronađenom kamenom pločom, tzv. " ploča iz Rosette " na kojoj je isti tekst zabilježen hijeroglifima, demotskim pismom i alfabetom.

            Temeljni izvor za egipatsku povijest je lista vladara koju je sastavio egipatski svećenik Maneto (4/3 st. B.C.), a on je podijelio egipatsko kraljevstvo na 30 dinastija i nekoliko većih razdoblja (Arhajsko razdoblje; Stara Država; Prvo međurazdoblje; Srednja Država; Drugo međurazdoblje i Nova Država). Pisao je na grčkom jeziku za potrebe Makedonaca koji su zavladali Egiptom (Aleksandar Veliki).

            Za razliku od Eufrata i Tigrisa, Nil je vrlo pouzdana rijeka, koja je svoje obale naplavljivala u vrijeme kada je to najpogodnije za poljoprivredne aktivnosti – naplavljuje u lipnju, a voda se povlači tijekom listopada. Tijekom tog razdoblja poplava, Nil za sobom ostavlja bogati sloj plodne crne zemlje u pravo vrijeme za zimsko sijanje žitarica. Nil je osiguravao Egipćane i sjajnom mogućnošću komunikacije i transporta. Rijeka teče prema sjeveru i osigurava lakoću plovidbe u tom smjeru, a istodobno glavni vjetrovi pušu prema jugu, što osigurava brodovima mogućnost plovidbe kontra struje.

Nil

Slika 2: Nil kao žila-kucavica Egipta. Osigurava plodnu zemlju i služi kao glavna transportna ruta.

Nije stoga čudno što se uz stari Egipat dodaje naziv "dar Nila". Egipat je bio znatno izoliraniji od ostalih starih civilizacija, posebno onih u Mezopotamiji, a kao rezultat takve izoliranosti, egipatska civilizacija mogla se slobodnije razvijati bez straha od osvajača, ili miješanja kultura što je karakteriziralo civilizacije Mezopotamije.

            Za razliku od naroda Mezopotamije, Egipćani su bili vrlo optimistični po pitanju svoje sudbine. Vjerovali su da su blagoslovljeni od svojih bogova, koji im šalju tako redovite poplave i plodnu zemlju. U Mezopotamiji su zato nastali prvi zakoni, da bi na umjetni način stvorili red iz kaosa, a Egipćani su jednostavno održavali taj svoj stečeni red, pa im zakoni nisu bili potrebni, jer zašto mijenjati nešto što je tako savršeno uspostavljeno.

Arhajsko razdoblje i Stara Država ( 3100 – 2200. g B. C. )         

Preddinastijski Egipat bio je podijeljen u dva kraljevstva: Gornji Egipat (uz dolinu Nila, uzvodno) i Donji Egipat (uz deltu Nila). Menes (poznat i po imenu Narmer) koji je živio oko 3000. B.C. kao vladar Gornjeg Egipta, ujedinio je Gornji i Donji Egipat te utemeljio svoju prijestolnicu u Memfisu. Glavni izvor koji nam govori o ujedinjenju Egipta je paleta za šminkanje kralja Narmera. Cijela je zemlja centralizirana u rukama kralja koji je uživao vlast kakvu je danas teško zamisliti. Dok su narodi Mezopotamije vjerovali da su njihove kraljeve bogovi izabrali kao svoje svećenike, Egipćani su bili uvjerenja da njihovi kraljevi jesu bogovi, koji su na zemlju došli donijeti red, istinu i pravdu, dakle ono već spomenuto blagostanje Egipta, koje se može objasniti pojmom ma'at (o tome nešto kasnije). Takav oblik

Stepeničasta piramida u Sakkari

Slika 3: Stepeničasta piramida u Sakkari, djelo graditelja Imhotepa za svog kralja-boga Djosera iz III dinastije.

vlasti u kojem je vladar bog naziva se teokratska monarhija. Kraljevi su u doba Stare Države predstavljani kao sinovi tada glavnog boga – Raa ili boga Sunca. Za života kralj je bio Horus (bog Neba), a nakon smrti postaje Oziris (bog Podzemlja ). Ispod kralja bila je hijerarhija svećenika i činovnika – od guvernera provincija do lokalnih skupljača poreza. Sastav egipatskog društva popunjavali su radnici, seljaci i robovi.

            Kad god bi kraljevi-bogovi imali višak financija, a to je tijekom Stare Države bilo pravilo, jer su imali monopol na svu trgovinu i poreze na sve proizvode doline Nila, pokušali bi dokazati svoju veličinu gradnjom monumentalnih grobnica – piramida, koje su postale spomenici njihove slave i besmrtnosti sve do danas. Imhotep, savjetnik kralja Djosera iz III dinastije, projektirao je i izgradio prvu piramidu u Sakkari, koja još pokazuje utjecaj zigurata s područja Mezopotamije, ali za razliku od zigurata, koji su građeni od cigle, piramide su građene kamenom. Stara Država dosegla je svoj vrhunac u vrijeme IV. dinastije, a simbole tadašnjeg bogatstva i moći

Velika ili Keopsova piramida

Slika 4: Velika ili Keopsova piramida. Savršenstvo egipatskog graditeljstva.

predstavljaju kraljevske piramide, na lokalitetu Giza (blizu današnjeg Kaira): Keopsova (najveća kamena građevina – 147m, potpuno savršenih proporcija), Kefrenova i Mikerinosova, a pokraj njih stoji Velika Sfinga kao čuvarica grobnica, vjerojatno predstavlja Kefrena. Na izgradnji piramida radili su seljaci prije sezone sijanja žitarica, kada je Nil naplavljivao, pa su bili slobodni (eto, da im ne bude dosadno).

Srednja Država ( 2200 – 1600 g. B. C. )

            Stara Država završava u anarhiji koja je u egiptologiji poznata kao Prvo Međurazdoblje. To je vrijeme kada propada centralna uprava zbog mnogih razloga, a jedan od glavnih je porast nezavisnosti mnogih lokalnih namjesnika, koji su postali gotovo samostalni vladari na svom području. Krizu su dodatno produbljivali i upadi stranaca iz Delte (sinajski beduini). A općem kaosu pridonijela je i klimatska promjena, koja je uzrokovala velike suše, pa više nije bilo bogatih naplavina Nila, što je uzrokovalo propast usjeva, pojavu gladi i očajničku potragu za hranom. Zbog takvih događanja, u to će vrijeme nastati tzv. literatura krize, ali o tome nešto više u nastavku teksta.

 

Hram Amona u Karnaku

Slika 5: Hram Amona u Karnaku. U stvari to je veličanstven kompleks hramova koji se alejom sfinga spajaju s drugim kompleksom hramova u Luxoru. Svaki vladar je nešto nadograđivao, tako da se hramski kompleks gradio od Stare do Nove Države.

Uređenu situaciju ponovno uspostavljaju kraljevi XI. dinastije, kojima je centar grad Teba i to uz pomoć moćnog tebanskog svećenstva. Vrhovni bog u Tebi bio je Amon (nevidljivo sveprisutno božanstvo), koji se ( da bi cijeli Egipat bio zadovoljan ) udružuje sa bogom Sunca Ra, te tako nastaje novi nacionalni bog u Egiptu – Amon–Ra, koji će ostati glavno božanstvo u Egiptu sve do kraja. U njegovu čast vladari Srednje Države počeli su izgradnju veličanstvenog hrama u Karnaku, a štovanje novog boga izraženo je i u imenima vladara XII. dinastije, kada čak četvorica kraljeva nose ime AMENemhet.

            Postojanost Srednje Države razorena je upadom Hiksa u 18.st.B.C.. Povjesničari još nisu u potpunosti sigurni tko su bili Hiksi (tako su ih Grci nazivali), a sami Egipćani nazivali su ih " kraljevi-stranci ". Pretpostavlja se da su bili zapadnoazijski narod sa prostora Palestine i Sirije. Vladavina Hiksa trajala je od XII. – XVIII. dinastije i to se razdoblje u egipatskoj povijesti naziva Drugo Međurazdoblje. Hiksi su bili vrlo pristojni osvajači koji su štovali egipatske bogove, gradili im hramove ……, ali bili su nepoželjni samo zato što su stranci. Egiptu su donijeli i naprednu vojnu tehnologiju, prije svega bojna kola koje vuku konji, modernije lukove i strijele što je kasnijim egipatskim vladarima omogućilo vođenje ofenzivne politike.

Nova Država ( 1600 – 1000. g. B. C. )

            Od XVIII.dinastije vladari iz Tebe uspostavljaju ponovno centralnu vlast i organiziraju Egipat kao vojnu državu. Proširili su vlast prema Maloj Aziji, gdje su došli u sukob sa drugim velikim kraljevstvom razdoblja Brončanog doba – Hetitima. Faraoni Nove Države nisu se više uzdali u geografsku izolaciju, da bi osigurali kontinuitet Egipta, već su se aktivno uključili u ofenzivne ratove ne bi li tako stvorili teritorijalne barijere između Egipta i potencijalnih osvajača. Osvajačka politika ipak će donijeti velike promjene Egiptu, jer će utjecaj s područja Plodnog polumjeseca ući u Egipat. Egipćani će se susresti s novim jezicima, religijama, …, velika bogatstva doći će ponajviše u ruke svećenicima velikih hramova, koji će postati bogati kao faraoni i sl.

            Iz doba XVIII. dinastije potječe i jedna od najpoznatijih vladarica u povijesti – Hatšepsut, koja je na vlast došla državnim udarom, koji je opravdala tvrdnjom da je to Amonova želja (navodno je Amon osobno posjetio njenu majku, pa je tako začeta mala Hatšepsut). Ona je bila kćer Tutmozisa I., a udala se za njegovog sina Tutmozisa II. kojeg je imao sa drugom ženom, a on je pak sa ženom iz harema imao sina Tutmozisa III. koji je bio legalni nasljednik prijestolja, ali mu je Hatšepsut oduzela vlast. Nije vodila ratove (tadašnje pravilo da kralj osobno hoda na čelu vojske, a ona je ipak žensko), ali je poduzimala česte trgovačke ekspedicije, posebno u Punt (vjerojatno današnja Somalija). Punt je za Egipćane bio Orientmitska zemlja blagostanja odakle su stizali mnogi proizvodi koje Egipćani nisu poznavali. Sjećanje na sebe Hatšepsut je osigurala izgradnjom veličanstvenog hrama u Dolini kraljeva (Deir el – Bahra), koji se sastoji od dva trijema: trijem božanske Hatšepsut i trijem ekspedicije u Punt.      

            Nakon njene smrti Tutmozis III. dao je izbrisati njeno ime sa svih spomenika. Sam Tutmozis III. poznat je po brojnim (17) vojnim ekspedicijama, nakon čega se Egipat proširio na Siriju i Palestinu, a Tutmozis III postao najmoćniji vladar svijeta.

            Tijekom Nove Države, tradicionalni odnos između kralja-boga i njegovog svećenstva počeo se mijenjati. Amonovi svećenici postajali su sve bogatiji i moćniji, a svećenicima Ozirisa popularnost je posebno rasla kod bogatijih Egipćana, kojima su oni osiguravali besmrtni život, naravno za dobru lovu. U takvim uvjetima pojavio se momak koji je sve te tendencije želio promijeniti. Amenofis IV, želio je odbaciti sva božanstva u cijelom Egiptu, i uvesti štovanje jednog boga, kojeg je nazvao Aton – sunčev disk. Sam faraon je promijenio

Opušteni obiteljski portret Aknatona

Slika 6: Opušteni obiteljski portret Aknatona, Nefertiti i njhovih troje djece. Obadvoje imaju kraljevski uređene frizure, što sugerira priličnu jednakost, a to je bilo dosta neobično i zato takva činjenica ide u prilog onima koji tvrde da je Nefertiti u stvari bila "gazda u kući." Sunčev disk je nad njima, i svojim zrakama im daje blagoslov, a oni to prenose na ostali narod.

ime u Aknaton (slava Atonu), a njegova prekrasna žena Nefertiti, za koju se sumnja da je igrala značajnu ulogu u stvaranju kulta Atona, mijenja ime u Nefernefruaton (najljepše od najljepšeg je Aton). Centar vladavine preseljen je iz Tebe u novo podignuti grad Aketaton (Atonovo obzorje). Svoje podanike slao je širom Egipta da sa spomenika brišu Amon-Raovo ime, jer sada je Aton stvoritelj svega, a sam faraon je njegov sin. Mnogi su se povjesničari pitali koji su motivi bili glavni za takvu dramatičnu vjersku inovaciju, jer je Aknatonova vjerska reforma u stvari prva monoteistička religija na svijetu. Da li je Aknaton bio pod utjecajem Židova koji su boravili u Egiptu? Da li je razlog bio političke naravi, tj. smanjivanje moći Amonovog svećenstva? Ili je možda faraon malo "otišao na kvasinu"? Vjerojatno nećemo nikada saznati njegov glavni motiv, ali su posljedice zato poznate. U svojoj vjerskoj zanesenosti, zanemario je državnu politiku, što su najbolje iskoristili Hetiti i zauzeli mnoga područja u Siriji.                   Reformirana religija umrla je zajedno sa Aknatonom, a sljedeći faraon to najbolje pokazuje promjenom imena Tutankaton u Tutankamon (poznat je posebno po grobnici u Dolini kraljeva koja je ostala netaknuta, tj. pljačkaši je nisu otkrili), a centar uprave ponovno je vraćen u Tebu i time Amon-Raovo svećenstvo opet preuzima vodeću ulogu u Egiptu. Aknatonovo i Atonovo ime brisano je sa spomenika, a sam Aknaton u egipatskoj predaji ostao je poznat kao " kriminalac iz Aketatona ".

Sređivanje stanja i uzlet Nove Države događa se u vrijeme XIX. dinastije i faraona Ramzesa II., koji u dogovoru s Hetitima dijeli interesne sfere u Palestini i Siriji. Taj dogovor s Hetitima bio je prvi zabilježeni diplomatski sporazum. Primirje s Hetitima omogućava Ramzesu II da vrijeme i novac troši na graditeljske pothvate. U Karnaku (blizu Tebe) dao je sagraditi dvoranu stupova posvećenu Amon-Rau, a u Abu – Simbelu sagradio je hram usječen u živoj stijeni posvećen Ramesidima.

Egipatska religija

         Velika pobožnost uvelike je diktirala način života običnog Egipćanina, jer bez vjerovanja u božansku dimenziju svojih kraljeva teško bi podnosili mnoge javne obveze, a posebno gradnju piramida. Usprkos raširenom mišljenju da su piramide gradili robovi, u stvari su ih gradili obični ljudi za svoga kralja, odnosno boga (kao što su stoljećima kasnije kršćani darovali vrijeme i novac za izgradnju velebnih katedrala).

            Egipatsku religiju vrlo je teško sumirati zbog njenih čestih varijacija u vremenu i prostoru, te zbog njenog sinkretizma – tj. kombiniranje međusobno oprečnih vjerovanja, principa, itd. Npr., u egipatskoj mitologiji vjerovalo se da je nebo krava, ili ga drže bogovi, ili stupovi, ili je nebo pak, božica rastegnuta preko zemlje i nitko se nije zabrinjavao oko tih suprotnosti. Karakteristika egipatske religije je i u njenoj tendenciji prema henoteizmu – tj. obožavanje jednog boga, ali se pri tome ne negira postojanje i ostalih bogova. Najvažniji

Slika 7: Primjer egipatskog razmišljanja o zagrobnom životu. Bogata obitelj nalazi se na izletu u lovu na ptice, gdje svatko nalazi svega u izobilju, što je u stvarnom životu gotovo nemoguće. Ispod čamca plivaju ribe tako debele da to spada u ribički raj. Čak i obiteljska mačka ulovi tri ptice odjednom.

Slika 7: Primjer egipatskog razmišljanja o zagrobnom životu. Bogata obitelj nalazi se na izletu u lovu na ptice, gdje svatko nalazi svega u izobilju, što je u stvarnom životu gotovo nemoguće. Ispod čamca plivaju ribe tako debele da to spada u ribički raj. Čak i obiteljska mačka ulovi tri ptice odjednom.

egipatski bog bio je Ra, sunce, ali je osim njega postojalo mnoštvo božanstava u ljudskom, životinjskom ili mješovitom obliku. Osim Ra važniji bogovi su još bili: Thotbog Mjeseca i mudrosti; Nutbožica Neba; Ptah i Atumbogovi Stvoritelji; Ozirisbog poljoprivrede, vegetacije i gospodar zagrobnog života (svaki kralj nakon smrti postaje Oziris); HorusOzirisov sin i bog Neba (kralj za života predstavlja Horusa). Mit o Ozirisu i Horusu jedan je od najznačajnijih egipatskih mitova.

            Za razliku od naroda Mezopotamije, Egipćani su vjerovali u zagrobni život. Svi kraljevi i moćniji svećenici gradili su si grobnice te ih ukrašavali slikama i svetim tekstovima i punili ih dragocjenostima koje će koristiti na drugom svijetu. Posebno su brinuli za tijelo nakon smrti, pa su zato razvili postupak balzamiranja (mumije). Vjerovali su da se duša ba, koja je besmrtna ponekad želi vratiti u tijelo, pa je zato balzamiranje tijela bilo neophodno.

            U vrijeme Srednje Države zagrobni život se demokratizirao, tj. svatko tko je mogao platiti zagrobne tekstove, (molitve i rituali koji su bili ključ za vječni život) mogao je provesti zagrobni život kao bog, tj. postati Oziris. Ključ za uspješni zagrobni život bio je također i tzv. posljednji sud. Vagano je srce pokojnika, a kao protu uteg služilo je pero, simbol ma'at, (ma'at je u Egiptu bila određena etička ravnoteža, tj. ma'at je bilo stanje uspostavljeno voljom bogova, u kojem je sve na svom mjestu, a poremetiti ga može najčešće ljudsko nepoštivanje volje bogova, i zato se umrlima sudi) ako bi srce prevagnulo, to je bio znak grješnog života preminuloga za što je morao biti kažnjen u zagrobnom životu.

Umjetnost i znanost

         Egipćani su bili sjajni graditelji, arhitekti i inženjeri. Savršenstvo su postigli posebno u

Hram u Abu - Simbelu

Slika 8: Hram u Abu - Simbelu koji je dao sagraditi Ramses II. Cjelokupni hram je u XX st. uz financijsku podršku UNESCO-a prebačen na višu razinu zbog gradnje Asuanske brane na Nilu.

gradnji kamenom. Osim piramida posebno bi se mogli izdvojiti kameni hramovi iz Nove Države od kojih je najpoznatiji Ramsesov hram u Abu-Simbelu, izdubljen u živoj stijeni, ispred kojeg su četiri kolosalna kipa Ramesida.

            Egipatska literatura bila je poznata po svojoj različitosti, od religijskih tekstova do pravih književnih djela. Doba kriza u vrijeme Srednje Države uzrok je nastanku specifične    " literature krize ", kada su nastala tri poznata teksta: " Žalopojka Ipu-ura "; " Razgovor očajnika sa svojom dušom " i " Proročanstva Nefer-rohua ". U Egiptu su nastali i najstariji zapisi pravih priča i bajki, a jedna od najpoznatijih je " Sinuheova priča ".  U religijskim tekstovima najznačajniji su "tekstovi piramida"; "tekstovi sarkofaga " i "knjige mrtvih" (koje su pisane na papirusu), u kojima su napisane formule i molitve koje omogućuju pokojniku da prijeđe u vječni život. U vrijeme III i IV dinastije vlast egipatskih kraljeva bila je apsolutna, pa oni nisu imali potrebe za bilo kakvim magičnim formulama koje bi im osiguravale zagrobni život. Od V dinastije započinje proces stvaranja paralelizma vlasti između velikih svećenika boga Sunca Raa u Heliopolisu i kralja. U takvoj situaciji kralj gubi nešto od apsolutne moći pa mu je potrebna pomoć svećenika prilikom prelaska u zagrobni život. (Svećenici su uvjeravali da su vladari V dinastije sinovi boga Raa i stanovite dame koja je bila žena jednog Heliopolskog svećenika). Pomoć svećenika očituje se u sastavljanju tekstova rituala koje kralj izgovara na određenim mjestima u svojoj budućoj grobnici. To su poznati tekstovi piramida, a prvi puta su zapisani u piramidi kralja Unasa iz V dinastije. Tekstovi piramida su u stvari i prvi veliki zbornik religijske književnosti.

            Egipatsko pismo najpoznatije je po hijeroglifima  ili " svetim urezima ", jer je to pismo pretežno korišteno za ukrasne natpise u piramidama, na sarkofazima, zidovima hramova…..U svakodnevnom životu najviše se pisalo na papirusu (od tuda naziv za papir), pojednostavljenim oblikom pisma, tzv. hijeratsko ili svećeničko pismo, a kasnije još jednostavnijim demotskim ili pučkim pismom.

            Egipćani su bili i dobri matematičari, mogli su odrediti " pi ", rješavati jednadžbe sa dvije nepoznanice, itd. Imali su vrlo precizan kalendar, sa godinom od 365 dana (odredili su ga promatranjem zvijezde Sirius), a Julije Cezar prenio je taj kalendar u Rim, korigiran na 3651/4 dana preživio je do danas.

povijesni @ 23:54 |Komentiraj | Komentari: 0
Komentari
 
Brojač posjeta
65835
Reklame
 
Index.hr
Nema zapisa.