LEKCIJA 03: BLISKI ISTOK, ANATOLIJA I LEVANT

Bliski istok, Anatolija i Levant - Lekcije iz povijesti za prvi razred srednje škole

Hetiti

Hetiti pripadaju Indo-europskoj jezičnoj skupini naroda (polovica svijeta danas govori indo-europskim jezicima, npr. engleski, španjolski, francuski, talijanski, njemački, ruski, hindu….), čiji su korijeni u južnoj Rusiji, između Volge i Dnjepra. Ti Indo-europljani među kojima su bili i Hetiti, poharali su Babilonsko kraljevstvo uspostavljeno za Hamurabija, a Hetiti su se smjestili u Anatoliji ( današnja Turska ), gdje su formirali svoje kraljevstvo sa prijestolnicom u Hattushi. Bili su sjajni jahači i ratnici, koji su u vojnim pohodima prodirali sve do Babilona. Vrhunac moći Hetitskog kraljevstva bio je između 1400 – 1200.g.B.C., u tom je razdoblju vladao i jedan od moćnijih hetitskih vladara – Šupiluliuma, čije se vladanje poklopilo sa faraonom Aknatonom u Egiptu, pa se tada hetitska vlast proširila na prostor Sirije (Ramses je to pokušao vratiti, ali nije uspio).

U početku je hetitsko društvo bilo ratničko, sa slabim kraljem i moćnim plemstvom, i za razliku od drugih starovjekovnih naroda kralj nije bio niti bog niti njegov predstavnik na zemlji, nego je više imao ulogu prvog među jednakima. Njega je podržavalo konjaničko plemstvo, kojima je kralj u zamjenu za vojnu pomoć dodjeljivao zemlju. Zato se hetitsko društvo često naziva primitivnim feudalnim društvom, jer podsjeća na buduće srednjovjekovno feudalno društvo. Oko 15.st.B.C. kralj je postajao sve moćniji, njegova titula postala je nasljedna, a sam kralj sve je više postajao božanstvo, kojeg su podanici oslovljavali sa " moje Sunce ", a nakon smrti postajao bi bog (vjerojatno egipatski utjecaj).

Ugarit

Slika 1: Ugaritski alfabet, pisan istim načinom kako je pisano klinasto pismo, samo što je stvar pojednostavljena, pa svaki znak označava pojedini glas.

            Kozmopolitanska luka u Siriji u kojoj su funkcionirali trgovci iz svih zemalja tadašnjeg svijeta, makar je glavninu stanovništva predstavljalo domaće stanovništvo – Kanaanci. Razlog tom kozmopolitizmu leži u trgovačkoj aktivnosti gradskog stanovništva koje je spajalo istočni Mediteran i Anatoliju sa kopnenim karavanskim putem do Babilona. Kao kasnije Feničani, Ugarit je bio posrednik ili izvoznik vlastitih proizvoda (npr. purpurno obojani tekstil).

            Najvažnija ugaritska ostavština bio je najstariji alfabet, iz 14.st.B.C., sa 30 znakova za pojedini glas njihovog semitskog jezika. Taj prvi jednostavni alfabet bio je sastavljen zbog potrebe što jednostavnijeg komuniciranja u trgovačkom okruženju.

            Kasnije su taj alfabet preuzeli Feničani, a preko njih Grci, tako da je taj ugaritski alfabet postao temelj gotovo svih alfabeta u svijetu danas.

Asirija

         Asirci su bili Semiti, a jezgra njihove države bila je u gornjem toku rijeke Tigris, oko gradova Ašur i Niniva.

            Asirijski najveći uspjesi dolaze u 8. i 7.st.B.C., kada su jedna po jedna padale velike države pod asirsku vlast – Babilon, Sirija, Izrael, čak i Egipat. Asirija je postala prva država koja je vladala dvjema velikim riječnim dolinama u starovjekovnom Bliskom Istoku, tj. Egiptom i Mezopotamijom i time su Asirci formirali prvo pravo carstvo u povijesti. Moćni kraljevi-ratnici kao što su

Slika 2: Mapa prikazuje ekspanziju Asirskog Carstva u 7.st.B.C., i pokoravanje starih centara Zapadne civilizacije. Sama lokacija jezgre asirske civilizacije, koja je u centru tadašnjeg svijeta na neki ih je način predodredila za buduća koncentrična osvajanja.

Tiglat-pilasar III ( 8.st.), Sargon II (8.st.) i Asurbanipal (7.st.), ulijevali su strah gdje god bi se pojavili.

Ključ asirskog uspjeha bila je njihova vojska, koja je brojila od 100.000 – 200.000 ljudi, pa nije ni čudno što je njihov glavni bog Ašur bio bog Rata. Spremnost asirske vojske pojačana je i upotrebom željeznog oružja koje je bilo puno čvršće, plus stalne konjaničke jedinice (redovito uvježbavane) koje su služile kao glavna jurišna sila. Koristili su se mnoštvom sprava koje su im olakšavale osvajanje utvrđenih gradova.

Za učvršćivanje vlasti na osvojenom teritoriju služili su se i sistemom masovne deportacije, tj. stanovništvo osvojenih gradova ili zemalja raselili bi daleko od matične zemlje ili čak u samu Asiriju, a njihovu bi zemlju kolonizirali stanovnicima lojalnim Asiriji. Na taj je način nestalo tzv. Deset Izgubljenih Plemena Izraela kada je Asirija u 8.st. osvojila Izraelsko kraljevstvo, čije je stanovništvo deportirano u Mezopotamiju gdje su nestali iz povijesti. Istraživanja su pokazala da su Asirci na taj način deportirali nekoliko milijuna ljudi, i uvijek su pazili da deportiraju cijele obitelji pa na taj način smanje emocionalne veze deportiranih sa domovinom.

Slika 3: Prikaz Ninive, asirske prijestolnice u vrijeme vladara Asurbanipala (7.st.B.C.). Iako je bio prilično brutalan vladar, ipak mu možemo zahvaliti na utemeljenju knjižnice u Ninivi, s brojnim pločicama klinastog pisma, koje su vrlo dragocjene u proučavanju prošlosti Mezopotamije.

            Jezik je imao bitnu ulogu u povezivanju Asirskog carstva u kojem je glavni govorni jezik bio aramejski, iz skupine semitskih jezika, te je postao zajednički jezik cijelog Bliskog Istoka (u Palestini su na aramejskom govorili i Židovi pa i sam Isus)

            Posljednji moćni asirski vladar Asurbanipal (7.st.) utemeljio je biblioteku u asirskoj prijestolnici Ninivi, što nam je danas od najveće pomoći za razotkrivanje povijesti Mezopotamije, jer je veliki dio tekstova ostao sačuvan.

            Invazija Egipta bilo je najveće postignuće Asirije (u 7.st.), ali to je dovelo do prenapregnutosti snaga što iskorištavaju nezadovoljnici, a najmoćniji među njima – uskrslo novo Babilonsko kraljevstvo i Medija (otprilike područje današnjeg Irana) sklapaju koaliciju protiv zajedničkog suparnika, Asirije (sam kraj 7.st.).

Neo – Babilonsko kraljevstvo

         Spomenuta koalicija Kaldejaca (oni su bili dominantan narod u uskrslom Neo-Babilonskom kraljevstvu) i Medijaca dovela je do osvajanja Ninive, asirijske prijestolnice, a Asirijsko carstvo moralo je prepustiti primat na Bliskom Istoku Neo-Babilonskom kraljevstvu koje je imalo želje ponoviti slavne dane iz doba kralja Hamurabija.

Slika 4: Nabukodonosor, koji je osim po osvajačkim pohodima posebno poznat ostao po ambicioznim graditeljskim pothvatima, što će doprinijeti percepciji Babilona kao veličanstvenog grada.

NeoBabilonski vladar Nabukodonosor II (6.st.) poznat je po osvajanju Judeje i razaranju njezinog glavnog grada Jeruzalema. Tada je deportirano tisuće Judejaca u Babilon, a taj je događaj u kolektivnom sjećanju kršćana i židova ostao upamćen do današnjeg dana kao Babilonsko sužanjstvo. Moć velikog vladara Nabukodonosor je želio pokazati i izgradnjom mnogih građevina koje su ušle u legendu Babilona. Prije svega to se odnosi na Viseće vrtove, koji se smatraju jednim od sedam svjetskih čuda, a opisao ih je Herodot ( " otac povijesti " ), ali ništa manje veličanstvena nisu bila niti Vrata božice Ištar, koja su bila glavni ulaz u grad, koji je Nabukodonosor dao opasati i sa dvostrukim zidinama 20km dugačkim.

Slika 5: Viseći vrtovi Babilona i jedno od sedam čuda starog vijeka. O njima nam je zapise ostavio grčki povjesničar Herodot. Bez obzira kako vrtovi izgledali, sigurno su bili impozantni, te su dokazivali moć i bogatstvo Babilona.

Iako je Neo-Babilonsko kraljevstvo bilo moćno i po svojoj vojnoj snazi, najpoznatije je ostalo po dostignućima u umjetnosti i pogotovo astronomiji.

Mogli su u minutu točno izračunati nastupanje pomrčine Sunca ili Mjeseca, crtali su plan zvjezdanog neba ili što je možda najimpresivnije mogli su izračunati trajanje jedne godine matematičkim putem. Njihova otkrića prelazila su na Grke , pa na Rimljane i utjecala su na srednjovjekovnu pa čak i na modernu astronomiju.

povijesni @ 00:01 |

Komentiraj | Komentari: 0

Komentari

Brojač posjeta

73833

Reklame

Izdvojeno

Index.hr

Nema zapisa.