Blog o povijesti - Lekcije i skripte iz povijesti
Povijest - Skripte i Lekcije
 
Pretraga Bloga
Loading
 
Lekcije
LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA PRVI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA DRUGI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA TREĆI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA ČETVRTI RAZRED SREDNJE ŠKOLE KONTAKT
Blog
utorak, rujan 11, 2012
Feničani i Židovi - Lekcije iz povijesti za prvi razred srednje škole

 FENIČANI

         Većinsko stanovništvo uskog pojasa istočne mediteranske obale bili su Kanaanci, semitski narod koji je nastavio razvitak civilizacije koja je proslavila grad Ugarit oko 1400.g.B.C. Grci su stanovnike tog područja nazvali Feničani, jer je to grčki naziv za purpurnu boju, pa se taj naziv uvriježio i kod svih povjesničara.

            Kao i Sumerani, Feničani su živjeli u nezavisnim i često posvađanim gradovima-državama. Najveći i najvažniji bili su: Arad, Biblos, Sidon i najveći od svih Tir. Svi gradovi su imali svog kralja kojeg je kontroliralo i savjetovalo vijeće starijih, najčešće vodećih gradskih trgovaca. Najslavnije doba feničke kultura trajalo je od 11. – 8.st.B.C.

            Bili su poznati veletrgovci, pomorci, trgovci robljem. Veliki profit feničkim trgovcima donosio je dobar geografski položaj, jer su postali glavni posrednici između Mediterana i Mezopotamije (pa i dalje prema Istoku). Osim posredničke trgovine bili su i poznati obrtnici, posebno u izradi namještaja od kvalitetne cedrovine, a najpoznatiji su bili u proizvodnji purpurno bojane tkanine (iskustvo o tome naslijedili su od ugaritskih obrtnika, a boja se dobivala od lokalnih školjaka koje su ronili robovi) koja je bila jako skupa i mogli su je priuštiti samo najbogatiji. Bili su također sjajni izrađivači nakita od raznih metala i pravi umjetnici u izradi ukrasnih predmeta od bjelokosti. Kao sposobni graditelji spominju se i u Bibliji, gdje se navodi da je Hiram kralj Tira osigurao izraelskom kralju Solomonu kvalitetno drvo i graditelje za hram u Jeruzalemu.           

Tipična fenička trirema

Slika 1: Tipična fenička trirema, najsavršeniji i najbrži brod svog vremena, s kojim su Feničani prelazili velike udaljenosti. Sposobnost orijentacije prema nebeskim tijelima omogućila je Feničanima da se otisnu dalje od obale i plove otvorenim morem, što nitko drugi u to vrijeme nije znao. Grci su zato zvijezdu Sjevernjaču, koju su Feničani najviše koristili u svojoj noćnoj navigaciji zvali Feničanska zvijezda

Orijentiranost na more učinilo je Feničane sjajnim pomorcima i brodograditeljima, koji su se mogli ponositi tada najbržim i najvećim brodovima (tzv. " trireme " – 170 ljudi za veslima na tri palube), tako da ne čudi što su Feničani prvi pomorci koji su oplovili Afriku (6.st.); izveli su prvu trgovačku plovidbu do Britanije (5.st.), neki naučnici tvrde da su doplovili čak i do Brazila. Svoje sjajne pomorske sposobnosti znali su i dobro naplatiti kao plaćenici u perzijskoj ratnoj floti.

            Najtrajnije feničansko postignuće u pomorstvu bilo je uspostavljanje trgovačkih kolonija širom Mediterana (na Cipru, u Italiji, u južnoj Francuskoj i Španjolskoj, u sjevernoj Africi, Malta, Baleari…), gdje su fenički gradovi naseljavali svoje stanovništvo, koje je sa sobom donosilo svoj jezik i običaje i na taj način se fenička kultura i civilizacija širila Mediteranom. Mnoge feničke kolonije s vremenom su postale samostalne, a najslavnija i najmoćnija od njih bila je Kartaga (koju je utemeljio grad Tir u 8.st.B.C.), koja je bila najutjecajniji grad zapadnog Mediterana, sve do sukoba sa Rimljanima nekoliko stoljeća kasnije.

            Oko polovine 8.st.B.C. fenički gradovi-države izgubili su svoju samostalnost od Asiraca, zatim od Neo-Babilonaca, Perzijanaca i ostalih osvajača koji su slijedili, ali fenička kultura je preživjela. Zbog njihovog velikog i raširenog utjecaja, ugaritski alfabet, koji su preuzeli i usavršili, prihvaćen je i od starih Grka i na taj način ostao glavno pismo do danas. 


ŽIDOVI

         Znanje o najranijem židovskom društvu gotovo u potpunosti je vezano za tekstove iz židovske Biblije (ili Starog zavjeta kako to kršćani nazivaju). Najraniji ne biblijski dokaz židovskog postojanja je natpis egipatskog faraona Merneptaha iz Nove Države (13.st.B.C.), koji je trijumfalno izjavio da je " …poharana zemlja Izrael…".

            Ako se prati Biblija, onda židovska povijest počinje u razdoblju između 2000 – 1500 B.C., kada je Abraham, prvi patrijarh odlučio povesti svoje pleme u Kanaan iz sjeverne Mezopotamije. Ono što Biblija ističe jest činjenica da je sam Bog naveo Abrahama da povede svoje ljude u Kanaan, a kao nagradu za njegovu vjeru Bog mu je obećao cijelu zemlju Kanaan. Prema Bibliji Abrahomov Bog postao je Bog svih Židova nekoliko stoljeća kasnije, vjerojatno u vrijeme faraona Ramsesa II ili spomenutog Merneptaha. Naime, mnogi Židovi su iz Kanaana zbog gladi otišli u bogati Egipat gdje su nakon nekog vremena postali robovi, i gradili gradove na delti Nila. Iz egipatskog zarobljeništva izveo ih je Mojsije preko Crvenog mora i Sinajskog poluotoka. Taj bijeg iz Egipta označava ključnu točku u izraelskoj povijesti, jer je na gori Sinaj došlo do dogovora između Abrahamovog boga i cijelog Izraela.

Samson

Slika 2: Na slici je Samson, legendarni sudac, za kojeg priča kaže da je svoju snagu crpio iz kose. Filistejcima je tajnu njegove snage otkrila Dalila, pa su ga uspjeli uhvatiti i oslijepit

Bog Jahve tada je preko Mojsija Židovima podario zakone, koji se sumirani nazivaju Deset zapovijedi, a u zamjenu za ljubav i poštovanje prema njemu, Židovi će biti njegov izabrani narod. Prema Bibliji sam Mojsije je zapisao sve Jahvine instrukcije i tako je nastala poznata Tora (ili Pentateuch ( Petoknjižje)  kako je kršćani nazivaju ), koja se sastoji od pet knjiga – 1.Knjiga Postanka (Genesis), 2.Knjiga Izlaska (Exodus), 3.Levitski zakonik (Leviticus), 4.Knjiga Brojeva (Numeri),5.Ponovljeni zakon (Deuteronomium).

Tijekom 12. i 11.st.B.C. Židovi su kompletirali osvajanje Palestine od Kanaanaca, a u to su vrijeme Židove predvodili plemenski vođe ili suci (zato se to doba i zvalo Doba Sudaca, a jedan od poznatijih sudaca bio je Samson, poznat po tome što je svoju snagu crpio iz kose). Osim Kanaanaca veliku vojnu prijetnju predstavljali su Filistejci (grupa pomorskih naroda Grci su ih zvali " Palaistinoi ", pa je po njima Palestina dobila ime), kojih su se Židovi najviše plašili, što je ubrzalo stvaranje centralističke monarhije u Izraelu.

            Prvi izraelski kralj bio je Saul (11.st.B.C.), i on je predvodio Židove protiv Filistejaca, ali bez nekog većeg uspjeha. Njegov nasljednik David (10.st.B.C.), bio je najmoćniji kralj Izraela, osvojio je Jeruzalem koji postaje židovska prijestolnica i ujedinio je sva izraelska plemena (David je poznat i po legendi o Davidu i filistejskom Golijatu, kojeg je pobijedio). Davida je naslijedio njegov sin Solomon (10.st.B.C.), poznat po vještoj administraciji i mudrosti, te kao svi veliki vladari tog perioda i po graditeljskoj ostavštini.

Zid plača

Slika 3: Zapadni zid porušenog Jeruzalemskog hrama postao je Zid plača - vrlo važan objekt u židovskoj tradiciji. U ove pukotine na zidu ljudi ostavljaju poruke nadajući se njihovom ispunjenju, te dolaze žaliti i po pitanju osobne sudbine ili kolektivne sudbine

Najpoznatije djelo mu je Hram Jahveu u Jeruzalemu, koji postaje žarište nacionalnog obožavanja Jahve (ranije je to žarište bio drveni kovčeg, tzv. Zavjetni Kovčeg u kojem su bile ploče sa Deset zapovijedi, a koji je Solomon također smjestio u hram), a ništa manje veličanstvena nije bila niti štala za konje koju je dao sagraditi i u koju je moglo stati 12,000 konja.

            Nakon njegove smrti Izraelsko kraljevstvo raspada se na veće sjeverno kraljevstvo Izrael sa prijestolnicom u Samariji, i manje južno kraljevstvo Judeja sa centrom u Jeruzalemu.

            Kraljevstvo Izrael osvojeno je u 8.st.B.C. od strane Asirije, a stanovništvo je deportirano i više se nije čulo za njih (to je poznatih biblijskih 10 izgubljenih plemena Izraela). Judeja je očuvala svoju samostalnost do početka 6.st.B.C. kada ju je pokorilo Neo-Babilonsko kraljevstvo. Stanovništvo je tada odvedeno u Babilon u zarobljeništvo (u tzv. Babilonsko sužanjstvo) a Jeruzalemski je hram uništen, ali nešto kasnije u istom stoljeću kada je Perzija zagospodarila izraelskim teritorijem dopustila je povratak nazad u Palestinu. Tada je ponovno izgrađen Jeruzalemski hram, koji postaje još važniji Židovima kao središte vjere jer su izgubili nezavisnost (ponovno je porušen 70.g.A.D. od strane Rimljana, ali ostao je čitav zapadni zid hrama, a to je danas poznati " Zid plača " u Jeruzalemu, gdje Židovi dolaze tugovati ili moliti).

            Očuvanje monoteističke vjere kod Židova i nakon gubitka nezavisnosti imalo se velikim djelom zahvaliti i brojnim židovskim prorocimaAmos, Jeremija, Ezekijel, Izaija…., koji su fanatično obećavali da će Jahve oprostiti Izraelu sve svjetovne grijehe, ako se ljudi pokaju, a Bog će im kao dokaz svoje ljubavi poslati Mesiju ("osoba koja posjeduje božansku snagu i moć"), ili pomazanika božjeg koji se po židovskom vjerovanju još nije pojavio. (kršćani također imaju vjeru u Mesiju ili pomazanika, za njih je to Isus ili na grčkom " ho christos ").

Druga bitna stvar koja je očuvala čvrstu vjeru, jest Sveto Pismo. Ezra židovski duhovni vođa sakupio je i izdao prvih pet knjiga Starog zavjeta (ili Tora koju je navodno napisao sam Mojsije), u 5.st.B.C., a nakon njega uslijedili su slični poslovi drugih učenjaka židovskih u kompletiranju Biblije.      

povijesni @ 00:14 |Komentiraj | Komentari: 0
Komentari
 
Brojač posjeta
43108
Reklame
 
Index.hr
Nema zapisa.