Blog o povijesti - Lekcije i skripte iz povijesti
Povijest - Skripte i Lekcije
 
Pretraga Bloga
Loading
 
Lekcije
LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA PRVI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA DRUGI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA TREĆI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA ČETVRTI RAZRED SREDNJE ŠKOLE KONTAKT
Blog
četvrtak, rujan 20, 2012
Grčka civilizacija - Lekcije iz povijesti za prvi razred srednje škole

USPON MAKEDONIJE I HELENISTIČKO DOBA

FILIP II. ( 359 – 336 )

         Makedonija je bila staro nazadno kraljevstvo na sjeveru Grčke, a njezin uspon prema panhelenskoj sili zahvaljuje se prije svega sposobnom vladaru Filipu II., čija su djela i sposobnosti nepravedno zasjenjene uspjesima njegovog sina Aleksandra Makedonskog.           

Filip II

Slika 1: Filip II

Uspio je ujediniti vrlo nesložno kraljevstvo, a tom novoostvarenom slogom uspio je nadvladati Grke i u diplomaciji i u ratovanju, jer su nakon Peloponeskih ratova gotovo svi grčki polisi zavađeni međusobno. Sami Grci nisu smatrali Makedoniju kao nekakvu prijetnju na koju bi se morali obazirati, a Makedonce su smatrali "nižom" vrstom ljudi, čak je i veliki atenski govornik Demosten za Makedonce tvrdio:"…da su bezvrijedni barbari koji nisu korisni niti da budu robovi…". Takva razmišljanja su dijelom i doveli do kasnijeg podvrgavanja Grčke Makedoniji, jer Grci nisu shvaćali opasnost koja im prijeti.

            Filipu se pripisuje i organiziranje vrlo moćne vojske koja se do tada sastojala od nediscipliniranih seljaka koji su pomagali aristokratskoj konjici. Filip je prije svega disciplinirao seljake-hoplite i naoružao ih s kopljima dužim od 7m (to je zbog toga što nisu bili oklopljeni kao ostali grčki hopliti, pa su dužim kopljima mogli držati neprijatelja dalje od sebe), i od njih stvorio vrlo čvrste 16 x 16 falange, koje su uz konjicu predstavljale nepobjedivu silu (tek su se Rimljani mogli nositi s njima).

            U grčkim polisima počeli su polako uviđati opasnost, posebno je za to bio zadužen već spomenuti Demosten, koji je u svojim "filipikama" (govori protiv Filipa i Makedonije), pokušavao nagovoriti Atenjane na borbu protiv Makedonije.

            Bilo je i mnogo Grka koji su u Filipu vidjeli spasitelja, a jedan od poznatijih, posebno po svojim oratorskim sposobnostima bio je Izokrat, koji je nagovarao Grke da prihvate Filipa kao ujedinitelja svih Grka, a da odbace dosadašnju "vladavinu mnogih". Izokrat je bio glasovit zbog svojih pohvalnih govora, tzv. panegirika.           

Aleksandar Veliki

Slika 2: Aleksandar Veliki

Iako je većina Grka bila protiv Filipa, bilo je prekasno da ga zaustave, Filip je dobio odlučujuću bitku protiv Atene i ostalih polisa, kod Heroneje 338.B.C., a lijevim krilom njegove vojske tada je zapovijedao Aleksandar Makedonski. Svi polisi na jugu sada su mu ležali na milost i nemilost, ali Filip je pokazao vladarske kvalitete i većini polisa omogućio određenu autonomiju, te ih je okupio u poslušni Korintski savez, koji ga prihvaća kao svog vladara i slaže se s njegovim projektom – invazija na Perziju.

            Prije nego što je uspio povesti pohod na Perziju, ubijen je u svojoj prijestolnici – polis Pela, motivi ubojstva nisu poznati, makar se zna ime ubojice, a to je bio jedan od njegovih stratega Pauzanija. Mnogi povjesničari pretpostavljaju da bi naručitelji ubojstva mogli biti i njegova žena Olimpijada ili čak njegov sin Aleksandar.

Aleksandar Veliki ( 336 – 323 )

         Tijekom svoje kratke vladavine Aleksandar je stvorio najveće carstvo koje je antički svijet upoznao, te je najzaslužniji za širenje grčke kulture po tada poznatom svijetu.

            Nakon učvršćenja vlasti na grčkom teritoriju započeo je invaziju na Perzijsko Kraljevstvo, koje je pod Darijem III u to vrijeme ipak bilo slabije nego u vrijeme svojih najvećih vladara. Otežavajuća obrambena okolnost za Darija III bila je i ta što se morao oslanjati na grčke plaćenike koji su bili najobučeniji dio njegove pješadije, dok su mu domaće trupe pretežno bili neuvježbani seljaci. Takva situacija ipak nimalo ne umanjuje Aleksandrov uspjeh ili njegovu reputaciju jednog od najvećih vojskovođa u povijesti.

            Bitka kod rijeke Granik, 334.B.C. – porazio perzijsku vojsku i osigurao svoju kontrolu nad Malom Azijom.

            Bitka kod Isa, 333.B.C. – Darije III doživio težak poraz, a i sam je pobjegao sa bojišta, dok su njegova majka, žena i kćeri završile u Aleksandrovom zarobljeništvu. Prema njima se Aleksandar odnosio kao prema pravim princezama i dopustio im je da uživaju u potpunom luksuzu, što mu je donijelo dosta bodova kod Perzijanaca. Nakon te bitke Aleksandru je bio otvoren put prema Siriji i Fenikiji.

            Osvajanje Egipta, 332.B.C. – Egipćani su dočekali Aleksandra kao osloboditelja i proglasili ga svojim faraonom i sinom boga Amon-Ra. Čim je postao gospodar Egipta odlučio je utemeljiti veliki grad na ušću Nila koji je po njemu nazvan Aleksandrija (jedna od skoro sedamdesetak Aleksandrija koje je osnovao tijekom svojih osvajanja), i koji je ostao veliki grad tijekom povijesti. Nikada se poslije nije vraćao u Aleksandriju, ali je njegovo tijelo pokopano u gradu po nalogu Ptolomeja I, utemeljitelja makedonske dinastije koja je zavladala Egiptom nakon Aleksandra.           

Osvajanja Aleksandra Velikog

Slika 3: Karta koja prikazuje osvajanja Aleksandra Velikog

Bitka kod Gaugamele, 331.B.C. – Aleksandar je ponovno pobijedio vojsku Darija III koji je pokušao obraniti središte svoje države, a nakon neuspjeha, Aleksandru je bio otvoren put prema bogatim prijestolnicama – Babilonu, Suzi, Pasargadu i Perzepolisu, gdje se Aleksandar domogao ogromnog bogatstva, koje je većinom dao svojoj vojsci za nagradu. Od tada Aleksandar gotovo da i nema protivnika u Perziji, pogotovo što je Darije III ubijen od strane nekog satrapa, pa je Aleksandar preuzeo titulu perzijskog kralja, a prijestolnica mu postaje Babilon. Počeo se sve više ponašati kao božanstvo i od podanika zahtijevati kraljevske počasti kao što je npr. proskineza, pa takve stvari počinju izazivati sumnju kod slobodarskih Grka u njegovoj vojsci.

            Iako je osvajanjem Perzije postigao svoj cilj, krenuo je dalje i u slijedećih nekoliko godina ušao u Indiju preko rijeke Ind. Izmorena vojska dodatno preplašena borbom protiv slonova zahtijevala je povratak nazad. Tijekom povratka Aleksandar se razbolio i 323.B.C. umro u Babilonu, a da mu još nije bilo 33 g. (i tako bolestan počeo je pripremati vojni pohod na Arabiju, ali ga je smrt spriječila).

            Do danas nam nije u potpunosti poznato što je Aleksandar želio postići. Neki povjesničari  tvrde da je želio osvojiti svijet; drugi pak kažu da je želio uspostaviti carstvo koje će ga nadživjeti, a postoje i idealističke ideje o njegovoj viziji ujedinjenja svih ljudi koji će u jednom carstvu živjeti u harmoniji.

            Zanimljivosti

  • Aleksandar se sve više počeo ponašati prema običajima istočnjačkih despota i božanskom poimanju vladara. Za žene je uzeo Perzijanke – Roksanu (satrapovu kćer) i Statiru (Darijevu kćer). Ubrzo je natjerao svoje vojnike i časnike da se ožene Perzijankama (iako su mnogi u Grčkoj već imali ženu i djecu), a taj čin poznat je pod nazivom "vjenčanje Europe i Azije".
  • Aleksandar je bio jako vezan za svog konja Bukefala, kojega je dobio još od svog oca jer je bio jedini koji ga je uspio umiriti. Nakon njegove smrti tijekom pohoda na Indiju dao je podići grad u slavu svog konja.
  • Velikog udjela na sposobnosti i postupke Aleksandrove imao je njegov osobni učitelj, Aristotel. On potječe iz grada Stagira kojeg je jednom prilikom Filip II dao razoriti, a stanovnike prodati u roblje. Kada je Aristotel postao Aleksandrov učitelj, dao je Filip ponovno izgraditi Stagiru i vratiti sve stanovništvo iz zarobljeništva.
  • Prilikom osvajanja grada Gordija, priča kaže da je Aleksandar razriješio poznati "gordijski čvor". Čvorom su bila vezana kola kojima su na taj prostor stigli kralj Gordij (osnivač Gordija), njegova žena i njihov sin, kralj Mida (poznat po legendi da sve što dotakne pretvori u zlato). Legenda kaže da tko razriješi čvor postaje vladar Azije, a Aleksandar je to učinio jednim udarcem sablje.
                        HELENISTIČKO DOBA ( 323 – 30 B.C.)

         Razdoblje Klasične Grčke obično se datira od oko 500 – 323.B.C., kada je umro Aleksandar Veliki, vladar koji je osvojio Perzijsko Carstvo i otvorio veliki prostor širenju grčke kulture, a isto tako je omogućeno bogaćenje grčke civilizacije tekovinama istočnjačkog načina života. Taj proces naziva se helenizacija, a vrijeme u kojem se taj proces odvijao, naime od smrti Aleksandra, 323.B.C. do smrti egipatske vladarice Kleopatre, 30.B.C., naziva se Helenističko doba.

Raspad Aleksandrovog Carstva

Aleksandrovo kraljevstvo nakon njegove smrti

Slika 4: Aleksandrovo kraljevstvo nakon njegove smrti. Kraljevstvo je podijeljeno uglavnom na tri nasljedna kraljevstva, od kojih su neka veća, a neka manja, u ovisnosti kakvo je kraljevstvo na određenom teritoriju postojalo prije Aleksandrovih osvajanja. Najviše promjena doživio je Egipat, koji se u potpunosti orijentirao prema Mediteranu, pa mu i prijestolnica više nije nizvodno Nilom u Tebi, već na obali Mediterana u Aleksandriji.

Nakon Aleksandrove smrti došlo je do sukoba između njegovih vojskovođa oko kontrole golemog carstva (tzv. dijadoški ratovidijadoh = nasljednik). Nakon godina ratovanja i diplomatskih intriga, Carstvo je podijeljeno na tri veća kraljevstva kojima su vladali potomci zaraćenih dijadoha.

  • Najveće je bilo Kraljevstvo dinastije Seleukida (prema Aleksandrovu vojskovođi Seleuku) koje se prostiralo od Male Azije do Indije.
  • Kraljevstvo dinastije Antigonida (prema Aleksandrovu vojskovođi Antigonu) zauzimalo je prostor sjeverne Grčke i Makedonije.
  •  Kraljevstvo dinastije Ptolomejevića (prema Aleksandrovu vojskovođi Ptolomeju) naslijedilo je vlast u Egiptu
  • na području Male Azije i oko Crnog mora nastalo je još nekoliko kraljevstava od kojih je najpoznatije Pergamsko kraljevstvo
Podjela carstva nije prekinula sukobe, naprotiv, povijest tih kraljevstava jedno je neprekidno ratovanje sve dok nisu bili podvrgnuta vlasti Rima.

            Kraljevstvo Antigonida koje je kontroliralo sjevernu Grčku, nije uspjelo razbiti autonomiju polisa južne Grčke, koji su štiteći svoju nezavisnost od monarhijske vlasti organizirali dvije obrambene lige – Etolsku ligu i Ahejsku ligu. Rimljani su često tijekom 2.st.B.C. pomagala Grcima u toj borbi protiv Makedonaca, dok 146.B.C. nisu cijelu Grčku pretvorili u svoju provinciju.

            Grčki vladari u Egiptu (Ptolomejevići) i u Aziji (Seleukidi), transformirali su svoju vlast u apsolutnu monarhiju. Takav oblik vladanja omogućavalo im je stanovništvo tih prostora koje ima dugu tradiciju obožavanja svojih vladara kao božanstava ili im pridaju božanske osobine, što je Ptolomejevićima i Seleukidima osiguralo autoritet, za razliku od Antigonida.

Helenistički svijet

Helenistička civilizacija, kao i klasična grčka civilizacija bila je uglavnom urbana civilizacija, koja se razvijala u brojnim gradovima koje je dao podići Aleksandar Veliki, a poslije i njegovi nasljednici. Kulturna središta postepeno se premještaju iz Grčke i Mezopotamije na područje Sirije i istočne obale Mediterana, u novoizgrađene ili obnovljene gradove Aleksandriju, Antiohiju, Pergam, Efez, Milet…           

Rekonstrukcija Pergama

Slika 5: Rekonstrukcija Pergama, jednog od novih, lijepih gradova helenističkog doba. Grad je u potpunosti sačuvao grčku tradiciju života na otvorenom. Tu su dućani među kolonadama u donjem lijevom uglu; hram Zeusu poviše toga, a hram božici Ateni je na vrhu, a iz njega se ulazi i u poznatu Pergamsku knjižnicu.

Ovi gradovi (i mnogi drugi novosagrađeni) nisu bili građeni za obranu ili postupno nicali oko obrambenih kula, podizani su planski, s ulicama koje se križaju pod pravim kutom; imali su vijećnice, kolonade, parkove, sportske centre, kazališta, učilišta….

            U Pergamu i Aleksandriji izgrađena su prva sveučilišta, poznati muzeumi – s knjižnicama, zoološkim i botaničkim vrtovima, radionicama i stanovima za učenjake. Pretpostavlja se da je Aleksandrijska knjižnica na vrhuncu sadržavala zbirku od oko 700.000 svitaka, a Pergamska oko 200.000.

            Imućniji domoroci u svim gradovima helenističkog prostora kopirali su grčko poimanje urbanog života i slali djecu u grčke škole, pa je vremenom grčki jezik postao internacionalni jezik. Po prvi puta je  čovjek mogao otputovati u bilo koji grad tada poznatog civiliziranog svijeta i biti siguran da će se moći sporazumijevati bez teškoća.

povijesni @ 02:46 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Komentari
 
Brojač posjeta
65835
Reklame
 
Index.hr
Nema zapisa.