Blog o povijesti - Lekcije i skripte iz povijesti
Povijest - Skripte i Lekcije
 
Pretraga Bloga
Loading
 
Lekcije
LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA PRVI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA DRUGI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA TREĆI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA ČETVRTI RAZRED SREDNJE ŠKOLE KONTAKT
Blog
ponedjeljak, svibanj 27, 2013

Arapi i islam - Lekcije iz povijesti za drugi razred srednje škole

PREDISLAMSKA ARABIJA

Slika 1: Arapski šeik u trenucima dokolice nakon dobre rasprodaje.

Slika 1: Arapski šeik u trenucima dokolice nakon dobre rasprodaje.

Prije pojave islama Arapi su živjeli u plemenskim organizacijama kao stočari-nomadi. Glavar plemena bio je šeik, koji nije imao izvršnu vlast nego je bio prvi među jednakima. Plemena su često bila međusobno sukobljena, ponajviše zbog izvora vode.                 Situacija na Arapskom poluotoku počinje se mijenjati razvojem trgovine, a ponajviše posredničke trgovine između Bizanta i Indije, jer se glavni trgovački put zbog sukoba Bizanta i Perzije prebacuje na Arabiju. U toj posredničkoj trgovini obogatilo se pleme Korejšita, koji su kontrolirali veći dio najrazvijenijeg područja Arabije – pokrajine Hedžas u kojoj se nalazi najjači gradski centar, Meka. Radi sigurnije trgovine Korejšiti su jako zainteresirani za ujedinjenje arapskih plemena, što bi smanjilo česte sukobe među njima. Sami nisu bili dovoljno moćni da bi ostvarili svearapsku političku moć, pa su pokušali ostvariti jedinstvo Arapa na temelju zajedničkog vjerskog kulta, što je očiti utjecaj okolnih monoteističkih religija – kršćanstva i židova. Središte tog kulta bio bi hram u Meki, ili Kaaba (Ćaba), koja je bila plemensko svetište Korejšita.

            Utjecaj monoteističkih religija posebno je vidljiv kod jedne predislamske monoteističke sekte među Arapima, tzv. hanife, čiji su pobornici vjerovali u jedno vječno i svemoćno božanstvo – Allah (al-ilah = Bog).

MUHAMED I ISLAM

            U takvom okruženju odrastao je utemeljitelj islama, Muhamed. Rođen je u Meki, a za skroman život zarađivao je kao gonič deva u trgovačkim karavanama. Sreća mu se nasmiješila ženidbom za desetak godina stariju bogatu udovicu Hadidžu, kada se neopterećen materijalnim problemima mogao posvetiti razmišljanju i meditiranju. Iako je bio nepismen, to ga nije sprječavalo da često kontaktira s učenim ljudima, a na taj je način upoznao osnove monoteističkih religija koje su ga okruživalekršćanstvo, židovstvo, hanife.           

Slika 2: Današnji prikaz Medine odnosno Yathriba, gdje su sigurnost našli Muhamed i njegovi pristalice nakon bijega iz Meke.

Slika 2: Današnji prikaz Medine odnosno Yathriba, gdje su sigurnost našli Muhamed i njegovi pristalice nakon bijega iz Meke.

Nakon temeljitog razmišljanja o spomenutim vjerama došao je do zaključka da su i kršćani i židovi iznevjerili objavu koju im je Bog dao preko proroka Abrahama, Mojsija i Isusa. Dao si je u zadatak da istinski Božji nauk očisti i objavi svom narodu na arapskom jeziku, a također je sebe smatrao posljednjim božjim prorokom, a Arape izabranim narodom.

            U prvim propovijedima koje je održavao u Meki tumačio je vjeru u jednog Boga, Allaha i obvezu pokoravanja njegovoj volji, što je u stvari značenje pojma ISLAM. Istovremeno je zagovarao društvenu jednakost svih muslimana (muslimi = pokorni Bogu), a time izaziva mržnju bogatijih slojeva u Meki, kojima Muhamed počinje smetati pa počinje pritisak na Muhameda i njegove pristaše.

            Takav pritisak rezultirao je jednim od najvažnijih događaja u povijesti islama. Muhamed i njegovi pristaše morali su napustiti Meku, a taj dan (16. VII 622. g.) naziva se HIDŽRA ili seoba muslimana u Medinu ("prorokov grad") i taj dan uzima se kao prvi dan u islamskom računanju vremena.

Slika 3: Kaaba (Ćaba) u Meki. Oponašajući obredne radnje koje je nekada sam Prorok činio, hadžije (hodočasnici) moraju i danas sedam puta obilaziti oko Kaabe. Za vrijeme ophoda ljube sveti crni kamen, postavljen u jednom zidu. Poslije ophoda moraju se hodočasnici, trčeći između brežuljaka Safe i Marve, popeti na brdo Arafat. Na povratku kod el – Mine, gdje ceremonijalno kamenuju vraga, žrtvuju ovce i deve. Tako Kaaba predstavlja početak i kraj propisanog hodočasničkog obreda. Slika 3: Kaaba (Ćaba) u Meki. Oponašajući obredne radnje koje je nekada sam Prorok činio, hadžije (hodočasnici) moraju i danas sedam puta obilaziti oko Kaabe. Za vrijeme ophoda ljube sveti crni kamen, postavljen u jednom zidu. Poslije ophoda moraju se hodočasnici, trčeći između brežuljaka Safe i Marve, popeti na brdo Arafat. Na povratku kod el – Mine, gdje ceremonijalno kamenuju vraga, žrtvuju ovce i deve. Tako Kaaba predstavlja početak i kraj propisanog hodočasničkog obreda.

U Medini je Muhamed odmah započeo gradnju bogomolje u kojoj je kibla (koja označava smjer klanjanja) bila okrenuta prema Jeruzalemu, a razlog tome bila je Muhamedova želja da za svoje učenje privuče bogate medinske židove. Kako se židovi nisu uključivali u muslimansku zajednicu, promijenio se i odnos Muhameda prema židovima. Položaj kible usmjerava se prema Meki, kako je ostalo do danas, i započinje progon židova. Sukob sa židovima okrenuo se u sveti rat protiv nevjernika, te naposljetku u pravi osvajački rat po cijelom prostoru Hedžasa. Gotovo sva arapska plemena u okolici Medine pristupila su islamu pa je sukob s Mekom bio neizbježan, a do njega je došlo nakon ubojstva jednog muslimana u Meki, što je Muhamed iskoristio za konačni obračun s Mekom.

            Do totalnog rata nije došlo jer su u Meki shvatili da je otpor islamu uzaludan, pa je sklopljen kompromisni sporazum: Muhamed je priznao Meki položaj svetog grada, ali je Kaaba morala postati svetištem jedinog boga Allaha.

 

KURAN I OBVEZE MUSLIMANA

Slika 4: Prikaz stranica Kurana. Muslimani vjeruju da se Kuran ne smije prevoditi s originalnog arapskog jezika, pa će i ta činjenica dovesti do većeg jedinstva u islamskom svijetu, ali i do stvaranja barijere između islama i kršćanskog svijeta. Za potrebe pisanja Kurana usavršena je prekrasna arapska kaligrafija, koja ima i vjersku ulogu, jer islam zabranjuje prikazivanje svetaca, pa će izvaci iz Kurana pisani arapskom kaligrafijom ukrašavati vjerske objekte.

Slika 4: Prikaz stranica Kurana. Muslimani vjeruju da se Kuran ne smije prevoditi s originalnog arapskog jezika, pa će i ta činjenica dovesti do većeg jedinstva u islamskom svijetu, ali i do stvaranja barijere između islama i kršćanskog svijeta. Za potrebe pisanja Kurana usavršena je prekrasna arapska kaligrafija, koja ima i vjersku ulogu, jer islam zabranjuje prikazivanje svetaca, pa će izvaci iz Kurana pisani arapskom kaligrafijom ukrašavati vjerske objekte.

Sva vjerska, socijalna i politička učenja islama sačuvana su u svetoj knjizi islama – Kuranu. Prema tradiciji tekst Kurana nastao je zapisivanjem Allahovih riječi, koje je svojim pratiocima diktirao Muhamed koji je bio u kontaktu s Muhamedom preko arhanđela Gabrijela.

            Stalnu svijest o zajedništvu muslimana treba održavati sustav obreda, za koje cijeli islamski svijet zna da ih u istom trenutku vrše svi vjernici bez obzira gdje se i u kakvim okolnostima nalazili. Glavne dužnosti muslimana-vjernika mogu se sumirati u tzv. Pet stupova vjere: 1) uvjerenost u jedinstvo Boga i proroka Muhameda; 2) pet puta dnevno izvršiti molitvena klanjanja, prethodno opranih ruku, nogu i lica. Čelo se pri klanjanju okreće prema Meki, a u džamijama prema kibli.; 3) obveza davanja milodara za sirotinju; 4) obvezan post u svetom mjesecu ramadanu (tada je Muhamed dobio prvu objavu od Allaha); 5) barem jednom u životu otići na hodočašće (HADŽ) u Meku.

            Ponekad se među obveze muslimana uključuje i obveza odlaska u sveti rat (DŽIHAD) protiv nevjernika.

EKSPANZIJA ISLAMA

            Nekoliko je faktora utjecalo na vrlo brzo širenje islama u prvom stoljeću njegova postojanja. Islam je kao vjera podučavao sljedbenike da pokušaju preobratiti nevjernike ili osvojiti njihov teritorij. Osvajanja su olakšana činjenicom da Arapi ujedinjeni pod islamom predstavljaju snažnu vojnu silu, osim toga bili su majstori pustinjskog ratovanja u kojem se njihovi protivnici koji se oslanjaju na konje nisu mogli nositi sa pustinjskim devama.

            Arapi su koristeći deve mogli napasti na najsurovijim pustinjskim područjima, te se povući u okrilje pustinje ako im ratna sreća ne ide na ruku.

            Prvi arapski susjedi, Bizant i Perzija iscrpili su se međusobnim sukobima, a upadi Arapa na njihova područja olakšavao je i veliki broj semitskog stanovništva unutar Bizanta i Perzije, koji su jezično i kulturno bliski s Arapima pa su lakše prihvaćali poruku islama.

            Arapi su uspijevali osvojiti i kontrolirati veliki teritorij zahvaljujući kombinaciji vjerskog fanatizma i političke tolerancije, naime svaki sudionik svetog rata (džihada) protiv nevjernika mogao je očekivati, u slučaju pogibije veliku nagradu u vječnom životu, što u potpunosti odstranjuje strah od smrti pa islamski borci pokazuju nevjerojatnu hrabrost.

            Prema kršćanima i židovima na osvojenom teritoriju pokazuju zavidan stupanj tolerancije, tj. dopušteno im je živjeti pod vlastitim zakonima, ali su bili dužni plaćati posebne poreze za takvu privilegiju.

TIJEK OSVAJANJA

Slika 4: Širenje islama do otprilike početka VIII stoljeća.

Slika 4: Širenje islama do otprilike početka VIII stoljeća.

Period najveće ekspanzije islama zbio se odmah nakon smrti Muhameda (632.g.), u vrijeme vladanja prva četiri kalifa. Kalif je titula Muhamedovog zamjenika i nije nasljedna.

            Arapi su u tom periodu osvojili bizantske prostore Siriju i Palestinu, te Egipat, a u potpunosti su pregazili i Perziju.

            Polovinom VII st. došlo je do kratkog prekida osvajačkih pohoda zbog domaćih međusobnih sukoba oko kalifske vlasti. Kontrolu preuzima kalif Muavija, 661.g. koji postaje začetnik dinastije Omejada, prvih nasljednih kalifa. Za vrijeme Omejada arapska prijestolnica je iz Meke prebačena u Damask (Sirija), a nastavljaju se i daljnja osvajanja, prije svega Sjeverne Afrike, a zatim je potučeno Vizigotsko kraljevstvo u Španjolskoj. Prelaskom Pirineja Arapi dolaze u sukob s Francima, koji su ih 732.g. potukli kod Poitersa pod komandom Karla Martella.

            Ovaj poraz označio je kraj islamskih osvajanja, ali su granice islama ostale gotovo nepromijenjene nekoliko slijedećih stoljeća.

PODIJELE ISLAMSKOG SVIJETA

            Kako se teritorij pod kontrolom islama povećavao bilo je gotovo pitanje trenutka kada će buknuti prve iskre nezadovoljstva među mnoštvom naroda koji se našao unutar arapske kontrole, ali su isto tako i vjerski nesporazumi sve više snažili.

            Nezadovoljstvo je kulminiralo sredinom VIII st. rušenjem Omejadske dinastije, što su naročito pomagali iranski muslimani. Za kalifa je izabran Abul – Abbas As-Saffah (krvolok), osnivač nove dinastije Abasida. Nadimak krvolok stekao je poubijavši sve članove Omejadske dinastije koje je mogao uhvatiti. Damask je razoren, a Abasidi premještaju središte svog kalifata u Bagdad Bagdadski kalifat.

            Jedan član dinastije Omejada ipak je uspio pobjeći, bio je to Abd al – Rahman, koji je pobjegao u Španjolsku i tamo u gradu Cordobi osnovao Cordobski kalifat.

            Ubrzo dolazi do totalnog raspada islamskog jedinstva i uspostave mnogih nezavisnih kalifata: Cordoba, Maroko, Tunis, Egipat, Abasidi… Islamski svijet neće više nikad biti ujedinjen.

Slika 5: Šiitsko hodočašće u Karbali. Svake godine šiiti u Karbali obilježavaju rođendan imama Huseina, Muhamedovog unuka koji je ubijen 680. tijekom ustanka protiv Omejida, i time je postao šiitski mučenik. Šiiti za razliku od sunita vjeruju da je Muhamed odredio svog nasljednika, te da je to bio njegov zet, Ali ibn Ali Talib (Alija). Naime, kako je samo Bog mogao odrediti proroka, tako samo Bog može odrediti i njegovog nasljednika, a kako je Muhamed (navodno) imenovao Aliju svojim nasljednikom on je, dakle, samo provodio Božju volju. Šiiti prema tome vjeruju da potomci Muhamedovi jedini mogu biti istinski lideri islama.

Slika 5: Šiitsko hodočašće u Karbali. Svake godine šiiti u Karbali obilježavaju rođendan imama Huseina, Muhamedovog unuka koji je ubijen 680. tijekom ustanka protiv Omejida, i time je postao šiitski mučenik. Šiiti za razliku od sunita vjeruju da je Muhamed odredio svog nasljednika, te da je to bio njegov zet, Ali ibn Ali Talib (Alija). Naime, kako je samo Bog mogao odrediti proroka, tako samo Bog može odrediti i njegovog nasljednika, a kako je Muhamed (navodno) imenovao Aliju svojim nasljednikom on je, dakle, samo provodio Božju volju. Šiiti prema tome vjeruju da potomci Muhamedovi jedini mogu biti istinski lideri islama.

Što se vjerskih podjela tiče, one su i danas izvor mnogih sukoba među muslimanima:

  • Šiiti – pristaše Muhamedovog zeta Alije, koji je oženio njegovu kćer Fatimu i tvrde da kalifi mogu postati samo njihovi potomci. Pripadaju skupini radikalnijih muslimana (npr. u Iranu danas).
  • Suniti – ovoj skupini pripada velika većina muslimana (oko 90%). Prema njihovom učenju vjerski i državni poglavari islamske zajednice, tj. kalifi mogu biti samo iz plemena Korejšita (Muhamed je Korejšit). Suniti uz Kuran, kao temelj islamske vjere priznaju i Sune (tradicija), koje su nastale nakon Muhamedove smrti, a daju objašnjenja nekih nejasnoća u Muhamedovom učenju.

ISLAMSKA CIVILIZACIJA

            Usprkos razjedinjenosti srednjovjekovna islamska civilizacija dosegla je svoj vrhunac napretka, rafiniranosti, učenosti u IX i X st. To je vrijeme bilo inspiracija za jedno od najpoznatijih djela arapske književnosti - "Arapske noći" (poznatije pod nazivom "Priča iz 1001 noći"), u kojem ime kalifa Haruna al – Rašida postaje poznato širom svijeta, a prijestolnica Bagdad postaje primjer luksuza, glamoura i sjaja palača, džamija, kupališta itd., s time što se mora naglasiti da ništa od opisa Bagdada nije preuveličano.

            Vladavina kalifa al – Mamuna, al – Rašidovog sina bila je još raskošnija, a sam al – Mamun posvetio se napretku znanosti, pa je utemeljio opservatorij za astronome, a osnovao je i "Kuću Mudrosti", prvu islamsku instituciju visokog obrazovanja, gdje su se između ostalih prevodila i djela grčkih filozofa, a postojala je i bogata knjižnica.

            Španjolska je bila drugi centar islamske civilizacije, a islamsko-španjolsku civilizaciju najbolje karakterizira nekoliko sjajnih arhitektonskih dostignuća – džamija u Cordobi (sada katedrala) i palača Alhambra u Granadi. Preko Španjolske je i zapadno kršćanstvo došlo u dodir s islamom i izvuklo od njega mnoge koristi, naročito u znanosti.

Slika 6: Velika džamija u Cordobi. Sagrađena je u Cordobi, 784., tijekom vladavine kalifa Abd al – Rahmana, koji je kontrolirao Cordobski kalifat ili al – Andaluz. Na slici se vide poznati lukovi u džamiji koji su izgrađeni od mramora, onyxa i granita, te predstavljaju značajan napredak u graditeljstvu. Kao što se obično događa sa vjerskim građevinama kada se politički autoritet promijeni, tako je i ova džamija u Cordobi postala kršćanska katedrala u XIII st., ali sa samo malim strukturalnim promjenama. U XVI st. džamija je predviđena za rušenje, da bi se napravilo mjesta za pravu katedralu, ali narod Cordobe digao je pravu revoluciju, pa je tadašnji vladar, španjolski kralj i car SRC, Karlo V, naložio da se džamija sačuva, te da se uz nju veže jedna gotička kapela.

Slika 6: Velika džamija u Cordobi. Sagrađena je u Cordobi, 784., tijekom vladavine kalifa Abd al – Rahmana, koji je kontrolirao Cordobski kalifat ili al – Andaluz. Na slici se vide poznati lukovi u džamiji koji su izgrađeni od mramora, onyxa i granita, te predstavljaju značajan napredak u graditeljstvu. Kao što se obično događa sa vjerskim građevinama kada se politički autoritet promijeni, tako je i ova džamija u Cordobi postala kršćanska katedrala u XIII st., ali sa samo malim strukturalnim promjenama. U XVI st. džamija je predviđena za rušenje, da bi se napravilo mjesta za pravu katedralu, ali narod Cordobe digao je pravu revoluciju, pa je tadašnji vladar, španjolski kralj i car SRC, Karlo V, naložio da se džamija sačuva, te da se uz nju veže jedna gotička kapela.

Islam je doprinosio gospodarskom životu osiguranjem komunikacija i jačanjem trgovinske razmjene. Univerzalni jezik, arapski omogućio je putnicima i trgovcima jednostavno sporazumijevanje i dogovaranje na ogromnom prostoru od Španjolske do Indije. Kako je Muhamed u mladosti bio trgovac, islamski zakoni favoriziraju trgovinu, a islamsko društvo uzdiže trgovce na vrlo visoki položaj u društvu (to se potpuno razlikuje od kršćanske crkve na Zapadu). Arapski trgovci razvili su važnu pomorsku trgovinu na Mediteranu, Crvenom moru i Indijskom oceanu, tako da su njihovi brodovi sve do XVI st. bili glavna trgovačka veza između Indije i Zapada.

            Karakteristika islamske civilizacije bio je vrlo razvijen gradski život, koncentriran ponajviše u gradovima kao što su Bagdad, Kairo (utemeljitelj je neki Hrvat, Djawhar), Cordoba i Damask. U svim tim gradovima mogli su se kupiti proizvodi sa raznih strana svijeta i to na njihovim vrlo živahnim tržnicama ili bazaarima.

            Arapski znanstvenici bili su posebno zainteresirani za prirodne znanosti – astronomija, matematika, medicina…, a zbog žudnje za znanjem (a što im islam nije branio, za razliku od crkve na Zapadu) preveli su na arapski sve važne grčke autore – Aristotela, Euklida, Arhimeda, Hipokrata, Galena…, čime su stvorili temelje islamske znanosti.

Slika 7: Mornarski kompas koji određuje pravac plovidbe. Pokazuje gdje je jug, a arapski trgovci donijeli su taj kompas iz Kine na Zapad negdje u XII stoljeću.

Slika 7: Mornarski kompas koji određuje pravac plovidbe. Pokazuje gdje je jug, a arapski trgovci donijeli su taj kompas iz Kine na Zapad negdje u XII stoljeću.

Arapski matematičari preuzeli su brojevni sustav iz Indije, ali su napravili značajnu stvar dodavanjem nule, koju Indijci nisu poznavali. Arapske brojke u Europu su prenijeli talijanski trgovci.

            Jedan od poznatijih arapskih učenjaka bio je Ibn – sina, na Zapadu poznatiji kao Avicena (X st.). Čovjek je bio i vrhunski liječnik, filozof, astronom i pjesnik. Posebno je bio poznat kao liječnik i to već u dobi od samo 20 g., njegovi tekstovi o medicini koristili su se kao izvor informacija o liječenju i šest stoljeća nakon njega.

povijesni @ 16:21 |Komentiraj | Komentari: 0
Komentari
 
Brojač posjeta
68528
Reklame
 
Index.hr
Nema zapisa.