Blog o povijesti - Lekcije i skripte iz povijesti
Povijest - Skripte i Lekcije
 
Pretraga Bloga
Loading
 
Lekcije
LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA PRVI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA DRUGI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA TREĆI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA ČETVRTI RAZRED SREDNJE ŠKOLE KONTAKT
Blog
ponedjeljak, rujan 16, 2013
CRKVA U SREDNJEM VIJEKU           

Crkva je imala neprikosnoveno vodstvo u duhovnom i političkom životu ranog srednjeg vijeka. U turbulentnim vremenima propadanja rimske centralne vlasti, zadržala je tradicije efikasne organizacije i akcije, a ujedno je održavala na životu tradicije pismenosti, retorike, logike…, u gotovo nepismenom okruženju. Jedan od povijesno najvećih paradoksa (proturječnosti) je u činjenici da je Crkva, prilično negostoljubiva prema mnogim vrijednostima klasične tradicije u znanosti, književnosti …itd., bila efikasnija od bilo koje druge institucije u očuvanju tih istih tradicija.

PAPINSTVO

            Papinstvo je najstarija živuća institucija Zapadne civilizacije, čiji se neprekinuti trag može pratiti daleko u povijest, sve do vremena rimskih cezara.

            Prema katoličkoj tradiciji, Isus je osobno ovlastio apostola Petra za poglavara Njegove crkve:

 "… kažem tebi Petre, na ovoj stijeni sagradit ću svoju crkvu, koju vrata pakla neće progutati … (Matej 16,18)"

Slika 1: Slika prikazuje trenutak kada Isus predaje Petru nebeske ključeve kao božanskom namjesniku i provoditelju duhovne i svjetovne kontrole na Zemlji, te predstavlja temeljni papinski zahtjev za autoritetom unutar Kršćanstva. Slika je inače dio dekoracije u Sikstinskoj kapeli.

Slika 1: Slika prikazuje trenutak kada Isus predaje Petru nebeske ključeve kao božanskom namjesniku i provoditelju duhovne i svjetovne kontrole na Zemlji, te predstavlja temeljni papinski zahtjev za autoritetom unutar Kršćanstva. Slika je inače dio dekoracije u Sikstinskoj kapeli.

Na aramejskom jeziku, kojim je govorio Isus, a isto tako i na grčkom i latinskom – Petar i stijena imaju isto značenje, pa se Isusove riječi mogu prevesti kao Njegova želja da se crkva sagradi na Petru, a srednjovjekovna tradicija drži da je Petar postao prvi rimski biskup, koji je umro mučeničkom smrću oko A.D. 60. Zato se i danas papinski položaj često naziva Petrova stolica.

Nije čudno što je Rim postao središte crkve, jer Rim je bio središte careva, prijestolnica svijeta, centar latinske kulture, kršćanska zajednica u Rimu postoji od vremena apostola, a na kraju krajeva ljudi su navikli prihvaćati vodstvo Rima i duhovno i političko (iako je službeno u crkvenoj hijerarhiji rimski biskup, tj. papa samo prvi među jednakima - "primus inter pares").

Ideja prevlasti Rima u duhovnoj sferi podržavana je i od careva IV i V st., koji su željeli koristiti Crkvu za jačanje svoje administrativne vlasti, ali najjači propagator duhovnog vodstva Rima bio je papa Leo I, koji je izjednačio živućeg papu sa Petrom, koji je božjom voljom određen vladati Crkvom (sam Leo I znao je završavati svoje govore ili pisma riječima: "…Petar je govorio kroz Lea").

GRGUR VELIKI (6/7 st.)

            U nedostatku efikasne svjetovne vlasti, pape su preuzele odgovornost za sigurnost Italije i obranu Crkve od mnogih napadača – Huni,Vandali, Ostrogoti, Langobardi … Papa koji se posebno istaknuo u takvim uvjetima bio je papa Grgur Veliki.

            Svoju je karijeru započeo još kao laik na najvišim položajima u Rimu, a kada je postao svećenik služio je kao papinski emisar u Konstantinopolisu. Svi ti položaji bili su mu dobro iskustvo za papinske poslove i vodstvo Crkve kada je izabran za papu.

            Njegova slava počinje organiziranjem života u vrijeme jakih navala Langobarda, kada je uspijevao sa crkvenih imanja stalno dopremati namirnice u grad, otkupljivao je zarobljenike, pomagao udovicama i siročadi i možda najvažnije, organizirao sjajnu obranu Rima. Na kraju je pregovorima uspio osigurati primirje s Langobardima (iako ne zadugo).

            Grgur nije ništa manje brinuo za blagostanje cijele zapadne Crkve. Tijekom njegovog pontifikata misionarske aktivnosti su ustostručene, a jedan od najvećih misionarskih uspjeha bilo mu je pokrštenje Engleske. Poslao je redovnika Augustina s nekoliko desetaka pratioca koji su uspješno preobratili Anglo-Saxonce na kršćanstvo, čak toliko da se na tom području razvilo jako obožavanje Sv. Petra i učvrstila lojalnost prema Rimu.

            Španjolski Vizigoti su također pokršteni za Grgurova pontifikata, a cjelokupno njegovo aktivno uključivanje u svjetovni život doprinio je širenju utjecaja Rimske biskupije širom Zapadne civilizacije. Svi ti razlozi svrstavaju papu Grgura Velikog među najzaslužnije osobe u doprinosu jačanja papinskog utjecaja.

REDOVNIŠTVO

            Kršćansko redovništvo započinje u III st. u Egiptu, kada je Sv. Antun otišao u pustinju posvetiti se samačkom životu u potpunom asketizmu. Takvi oblici pokornosti Bogu imali su nekoliko praktičnih problema, zbog čega se "samačko redovništvo" polako gasilo i ustupalo mjesto redovničkim zajednicama. Usamljenom redovniku teško je bilo osigurati prehranu, a pogotovo sudjelovati u zajedničkim liturgijskim molitvama koje se zahtijevaju od kršćana.           

Slika 2: Proizvodnja meda na posjedima benediktinskog samostana u Monte Cassinu. Benediktinski samostani su bili centri gospodarstva svog vremena, a posebno su uspješni bili u poljoprivrednoj proizvodnji. Primjenjivali su najnaprednija znanja svog vremena i kombinirali s iskustvima iz antike. Gotovo svi svjetovni posjedi pokušavali su prihvaćati njihov način obrade zemlje i ostalih radnji. Zbog rijetkosti i skupoće šećera, med se koristio za zaslađivanje kolača i pića gotovo kroz cijeli srednji vijek.

Slika 2: Proizvodnja meda na posjedima benediktinskog samostana u Monte Cassinu. Benediktinski samostani su bili centri gospodarstva svog vremena, a posebno su uspješni bili u poljoprivrednoj proizvodnji. Primjenjivali su najnaprednija znanja svog vremena i kombinirali s iskustvima iz antike. Gotovo svi svjetovni posjedi pokušavali su prihvaćati njihov način obrade zemlje i ostalih radnji. Zbog rijetkosti i skupoće šećera, med se koristio za zaslađivanje kolača i pića gotovo kroz cijeli srednji vijek.

Da bi riješio te praktične probleme, "pustinjski otac" Pachomius okupio je svoje sljedbenike u zajednicu i napisao prva redovnička pravila. Morali su poštivati pravila kreposti, siromaštva i poslušnosti prema duhovnom opatu (opat je predstojnik redovničke zajednice, a sama riječ opat dolazi iz semitske riječi abba=otac).

Benediktinci – utemeljitelj Benediktinaca bio je Sv. Benedikt iz Nursije, koji je svojim pravilima uveo reda u redovničke zajednice, a sam red Benediktinaca utemeljen je 529.g. u Monte Cassinu na jugu Italije. Benediktinska pravila mogla bi se najlakše opisati riječima "ora et labora" (moli i radi), a njihov dnevni red bio je u potpunosti određen poslovima i zajedničkim molitvama.

            Benediktinci su bili posebno poznati zbog svog korisnog rada, bez obzira da li to bilo u poljoprivredi ili književnosti, a u samim pravilima reda piše: "…lijenost je neprijatelj duše".

            Benediktinci (a i mnogi drugi redovnici) su imali jak utjecaj u gotovo svim aspektima srednjovjekovne civilizacije. Bili su najuspješniji zemljoradnici svog vremena, pa se njihov način obrade zemlje kopirao širom Europe. Kraljevi su se često oslanjali na samostanska imanja radi opskrbe vojske i svog administrativnog aparata.

Slika 3: Ovako je otprilike izgledao prosječan skriptorij u samostanima gdje su vrijedni Benediktinci prepisivali mnoga značajna djela.

Slika 3: Ovako je otprilike izgledao prosječan skriptorij u samostanima gdje su vrijedni Benediktinci prepisivali mnoga značajna djela.

Kulturno, redovnici su bili jedina učena i pismena skupina ljudi, a sama Benediktinska pravila pretpostavljaju da redovnik zna čitati i pisati, pa su zato benediktinski samostani organizirali prve škole i knjižnice. Redovnici su organizirali i skriptorije ili pisarnice u kojima su se prepisivale knjige, a u tim skriptorijama sačuvani su mnogi važni tekstovi bez kojih bi danas bilo puno teže rekonstruirati neke povijesne događaje. Mnogi su redovnici-skriptori ubacivali vlastitu maštu u prijepise i ukrasili ih rukopisnim iluminacijama, što postaje jedna od najljepših umjetničkih formi tog vremena.

            Kako su redovnici jedini intelektualci u tadašnjem društvu, vladari ih često postavljaju za svoje savjetnike ili službenike, pa su gotovo sve sačuvane vladarske bilješke iz tog vremena pisane od strane nekog redovnika.

ODNOSI ISTOČNE I ZAPADNE CRKVE

            Za razliku od Zapadne, Istočna Crkva se razvijala i funkcionirala pod čvrstom carskom tj. svjetovnom vlasti, pa je možda i na toj osnovi došlo do sve većih razlika između Istoka i Zapada.

            Obje Crkve, i Istočna i Zapadna smatraju sebe katoličkom (univerzalnom) i ortodoksnom (pravovjernom); termini Rimska Katolička Crkva i Grčka Ortodoksna Crkva, koji se danas upotrebljavaju moderni su izrazi. Obje Crkve imaju gotovo ista vjerovanja, a najpoznatiji je tzv. "filioque" (sin) nesporazum, a tiče se odnosa u Svetom Trojstvu: Otac, Sin i Duh Sveti.

            Istočna Crkva drži da Duh Sveti proizlazi samo iz Oca, dok Zapadna Crkva tumači da proizlazi od Oca i Sina. Istočna Crkva ne priznaje čistilište kao prijelaznom stanju između Raja i Pakla. Istočna Crkva dozvoljava za razliku od Zapadne rastavu braka na osnovu preljuba, a dozvoljava i oženjenim muškarcima svećenički poziv.

            Današnja neslaganja tiču se papinske nepogrješivosti, Bezgrešnog Začeća, Uznesenja Blažene Djevice Marije …


ODNOS CRKAVA PREMA JEZIKU

            Razlike između Crkava posebno su uočljive u odnosu prema upotrebi narodnih jezika, u čemu je Istočna Crkva bila puno tolerantnija i dopuštala je upotrebu materinjih jezikagrčki, sirijski, koptski, etiopski, armenski, slavenski, gruzijski…itd. Korištenje narodnih jezika u liturgiji podiglo je vrijednost tih jezika, što je poticalo njihov daljnji razvoj. Zato su Istočni Slaveni vrlo brzo nakon pokrštavanja imali bogatu literaturu na narodnom jeziku, za razliku od Zapada gdje se književnost na narodnim jezicima vrlo sporo razvijala, jer je Crkva učvrstila korištenje latinskog jezika kao univerzalnog.

            S druge strane, sloboda narodnih jezika slabila je jedinstvo Istočne Crkve, jer svećenik koji je poznavao samo svoj materinji jezik, na kojem je vodio crkvene obrede, imao je problema u komunikaciji s crkvenim osobama iz drugih jezičnih prostora. Za razliku od njega latinski svećenik na Zapadu vrlo se jednostavno sporazumijevao bilo gdje u Europi.

            Zbog tih jezičnih razlika istočne crkve imaju tendenciju samostalnijeg razvoja u međusobnim odnosima. Tolerancija prema narodnim jezicima na Istoku također je otežala renesansu klasične znanosti, jer latinski svećenik je zbog znanja latinskog jezika imao mogućnost čitati velike latinske klasike i crpiti znanje od njih, a njegov kolega na Istoku, ako nije znao grčki bio je siromašniji za znanja koja su prikupili grčki klasici.

ODNOS CRKAVA PREMA SVJETOVNOJ VLASTI

            Tijekom ranog srednjeg vijeka Zapadna Crkva se odvojila od svjetovne vlasti i razvila vlastitu centraliziranu vladu pod vrhovnim vodstvom pape, koji postaje vrhovni poglavar kompletne Zapadne Crkve, a crkveni zakoni postaju zajednički cijeloj crkvenoj zajednici na Zapadu.

            Istočna Crkva razvijala se u labavoj konfederaciji nacionalnih nezavisnih crkava, a svaka od njih oslanja se na lokalnu svjetovnu vlast u obrani svojih interesa. Povezanost Crkve i države na Istoku posebno je došlo do izražaja u borbi za opstanak prilikom provala raznih naroda – Huni, Goti, Perzijanci, Arapi …., jer Crkva se mogla u potpunosti posvetiti svojoj osnovnoj dužnosti – jačanju duhovne snage stanovništva, a svjetovna vlast koristila je veliko crkveno bogatstvo što je osiguralo obrane granica u mnogim kritičnim vremenima.           

Slika 4: Veličanstven doček pape Ivana Pavla II u Poljskoj sredinom 80-ih (papa je k tome bio Poljak Karol Woytila). I to okupljanje oko Crkve pomoći će u razbuktavanju demonstracija protiv ugnjetavačke vlasti tadašnjeg Sovjetskog Saveza.

Slika 4: Veličanstven doček pape Ivana Pavla II u Poljskoj sredinom 80-ih (papa je k tome bio Poljak Karol Woytila). I to okupljanje oko Crkve pomoći će u razbuktavanju demonstracija protiv ugnjetavačke vlasti tadašnjeg Sovjetskog Saveza.

Za razliku od Istoka, na Zapadu su trajali dugotrajni sukobi između Crkve i svjetovne vlasti, koji su se pretvorili u moćan stimulans za intelektualne promjene i promjene u svjetovnim upravama. Spomenuti sukobi također su dovodili do korisnih i plodnih analiza u odnosima u društvu, iz čega je proizašlo razmišljanje o balansiranoj vlasti, u kojoj niti kralj niti Crkva ne bi imali monopol vlast. Rezultati takvih povijesnih okolnosti vidljivi su u moderna vremena, jer Crkva je zbog svoje nezavisne tradicije igrala važnu ulogu u suprotstavljanju komunističkoj vladavini u Europi, točnije u mnogim zemljama bila je jedina opozicija komunistima (Poljska, Čehoslovačka…).

CRKVENI RASKOL 1054.g.

         Crkveni raskol ili šizma nije rezultat nekih velikih vjerskih razlika, nego rivaliteta, svađe i snobizma. Godinama su se pape u Rimu i patrijarsi u Konstantinopolisu sukobljavali oko pokrštavanja Istočnih Slavena i crkvene jurisdikcije nad Dalmacijom i južnom Italijom. Osim toga Bizant odbacuje papin vrhovni položaj u Crkvi, jer je Rim tada za njih malo veće selo, provincijski grad bez carstva i bez podređenog teritorija, dok je Konstantinopolis sjedište bogatstva i moći, pa je prema tome podoban postati crkvena prijestolnica.

            Konačan raskol rezultat je međusobnih optužbi o uplitanju u poslove i sfere one druge, a tome su možda krivi i netolerantni ljudi koji su trebali dogovoriti neke konstruktivne stvari.

            Kardinal Humbert, vođa papinske delegacije u Konstantinopolis i tamošnji patrijarh Mihajlo Kerularije, našli su se 1054.g. u Konstantinopolisu ne bi li izgladili nesporazume, ali dogodilo se potpuno obratno – međusobno su se ekskomunicirali. To je bio kraj jedinstvene kršćanske Crkve. Tek su 1965.g. papa i grčki patrijarh službeno povukli ekskomunikacije iz 1054.g.

povijesni @ 12:00 |Komentiraj | Komentari: 0
Komentari
 
Brojač posjeta
68528
Reklame
 
Index.hr
Nema zapisa.