Blog o povijesti - Lekcije i skripte iz povijesti
Povijest - Skripte i Lekcije
 
Pretraga Bloga
Loading
 
Lekcije
LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA PRVI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA DRUGI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA TREĆI RAZRED SREDNJE ŠKOLE LEKCIJE IZ POVIJESTI ZA ČETVRTI RAZRED SREDNJE ŠKOLE KONTAKT
Blog
ponedjeljak, rujan 10, 2012
Mezopotamija - Lekcije iz povijesti za prvi razred srednje škole

         Prostor koji u luku prolazi od Perzijskog zaljeva do obala Mediterana, zbog svog je oblika poznat pod nazivom Plodni polumjesec, a danas je poznatiji pod nazivom Bliski Istok. Plodni polumjesec je stekao reputaciju kolijevke Zapadne civilizacije posebno zbog svojih prirodnih bogatstava biljnog i životinjskog svijeta što je omogućilo ljudsko nastanjivanje i stvaranje prve civilizacije. Stari Grci nazivali su to područje Mezopotamija, tj. "zemlja između dviju rijeka", naglašavajući time važnost Eufrata i Tigrisa za život na tom području.

            Život na jugu Mezopotamije bio je težak, ali održiv. Ljetne temperature dostizale su ogromne vrijednosti, a istovremeno je bilo vrlo malo padalina, ali zahvaljujući rijekama koje su stvarale močvarne naplavine, vlage u tlu je bilo i za vrijeme najsuših sezona. Stanovništvo se smještalo na povišeno zemljište uz močvare, koje su im osiguravale bogatstvo riječnih riba i ptica za prehranu. Na otocima usred močvara bili su pašnjaci za udomaćenu stoku i obradivo zemljište za poljoprivrednike. Močvarna trska se mogla koristiti za izradu pletenih košara, a močvarnu zemlju naučili su pretvarati u keramiku i opeku.

Sumer        



Slika 1: Reljef prikazuje Gilgameša, jednog od najslavnijih vladara starog Sumera. Prikazan je s dugom, kovrčavom bradom, koja je odraz kraljevske moći i s uhvaćenim lavom koji je metafora snage. Takve karakteristike kralja - moć i snaga, zadržale su se tijekom čitavog antičkog svijeta.

U IV tisućljeću B.C. dogodila se klimatska promjena koja je natjerala stanovnike južne Mezopotamije da dijelom promjene svoj način života. Čineći to stvorili su puno kompleksniju civilizaciju, koju mi danas nazivamo Sumerskom – najranijom civilizacijom. Podrijetlo Sumerana ostalo je nepoznanica, a njihov jezik se također ne može dovesti u vezu s bilo kojim drugim poznatim jezikom. Pretpostavlja se da su se spustili s obližnjih brda privučeni plodnom zemljom južne Mezopotamije.

            Regija je krajem IV tis. B.C. postala suša, rijeke više nisu naplavljivale u tolikoj mjeri, a močvare su polako nestajale. Kada bi rijeke poplavljivale one bi i dalje ostavljale plodan sloj zemlje u bivšim močvarama, ali problem je bio što su te poplave dolazile nepredvidljivo i u krivo vrijeme za laganu poljoprivredu. Muškarci i žene morali su naučiti kako prilagoditi takve uvjete što kvalitetnijem životu. Počeli su kopati kanale koji bi odvodili suvišnu vodu i natapali zemlju kada nedostaje vlage, ali ti postupci nikada nisu bili u potpunosti uspješni, jer su poplave bile vrlo nepredvidljive, što je uvjetovalo razvijanje snažnog pesimizma kod stanovnika Mezopotamije. Jednostavno nisu znali što ih čeka, u jednom trenutku obilje svega, a zatim potpuna nestašica, a oni ne mogu ništa učiniti po tom pitanju.

            Da bi uspjeli ostvariti prilično zahtjevne irigacijske projekte za preživljavanje u nepredvidljivom okolišu, Sumerani su razvili visoko organizirano društvo u kojem je svatko imao svoju poziciju. Njihov trud se prilično isplatio, jer oko 3000. B.C., jug Mezopotamije postao je prostor bogate proizvodnje hrane, što je omogućilo povećanje broja stanovnika. Susjedi se više nisu poznavali, a sve su oči bile uprte u centralnu administraciju koja je organizirala svakodnevni život.

            Središte sumerske civilizacije bio je nezavisni grad, a njih je na sumerskom prostoru bilo nekoliko desetaka (najpoznatiji Ur, Uruk, Kiš, Nipur, Lagaš,…) i svaki je imao svog boga zaštitnika i svog vladara, a međusobno ih je povezivala trgovina i zajednička kultura. Potreba za zemljom i vodom, što osigurava hranu, uvjetovalo je konstantne međusobne ratove, ali niti jedan od gradova nije bio dovoljno snažan da svim ostalima nametne svoju vlast, pa zato Sumer nikada nije postao centralizirana država. Najveći među sumerskim gradovima bio je Ur, koji je imao između 25.000 i 35.000 stanovnika, ali kada mu se doda prigradsko stanovništvo ta se brojka penje na gotovo 200.000 stanovnika. Svi su stanovnici gradova bili podijeljeni u tri klase: bogata aristokracija i svećenstvo; obični slobodni ljudi i robovi, to je bio prvi primjer legalne podjele ljudi prema socijalnom statusu. Ali takva nejednakost među ljudima je prihvaćena kao nešto sasvim prirodno i normalno, i svatko je prihvaćao svoje mjesto u tako organiziranom društvu s kraljem na vrhu i robovima na dnu, ali to isto tako ne znači da čovjek nije imao želja o promjeni svog statusa, a ako bi imao sreće ili sposobnosti, i nekadašnji je rob mogao postati visoko pozicionirani građanin. Kralj u sumerskom društvu nije smatran božanstvom, već je bio "samo" predstavnik bogova na zemlji, a mogao je održavati vlast onoliko dugo dok je imao podršku moćnog svećenstva i aristokracije. Za kralja je obično izabran neki od istaknutijih ratnika u čestim međugradskim sukobima. Jedan od prvih kraljeva u sumerskoj civilizaciji bio je poznati Gilgameš, kralj Uruka oko 27.st.B.C., a Sumer je dao i prvu zabilježenu kraljicu u povijesti zapadne civilizacije, bila je to kraljica Kubaba, oko 25.st.B.C.

Zigurat          



Slika 2: Moderna fotografija zigurata iz Ura, građenog oko 2100. B.C. Hram se sastoji od nekoliko nivoa, te kao stubište vode vjernike prema nebu gdje borave bogovi. Cijela struktura imala je, dakle, za svrhu premostiti udaljenost između ljudi i bogova.

Svećenici i svećenice osiguravali su veliki dio potrebne organizacije funkcioniranja grada, jer su jedini poznavali tajne kalendara i svega onoga što ide uz to. U zamjenu za svoje sposobnosti i kontakte s bogovima oni su zahtijevali određeni postotak svih proizvoda na području grada, što im je osiguralo neizmjerno bogatstvo. S tim bogatstvom počeli su izgradnju impozantnih stepeničastih hramova – zigurata, koji su bili karakteristika svakog sumerskog grada i imali su ulogu mosta između ljudi i bogova. Građeni su od opeke, koja je bila glavni građevinski materijal u nedostatku kamena. U svakom ziguratu bila je statua boga ili božice zaštitnika grada, a pravilnim ophođenjem s tom statuom upravljalo je svećenstvo. Sav rad i svi proizvodi lokalnog stanovništva pripadali su tom bogu, kip se mazio i pazio po cijeli dan. Sluge su ga prali, oblačili, mazali mirišljavim uljima, čak su mu i svirali te palili mirišljave štapiće ne bi li mu bilo ugodnije.

            Zigurat je služio i kao administrativni centar sumerskog grada, s velikim skladištima i kancelarijama za pisare. Bilo je to i mjesto druženja, svojevrsna "špica", gdje su ljudi donosili svoju robu i družili se sa sugrađanima. Osim toga u mnogim se ziguratima nalazila i zvjezdarnica, budući da su nebeska tijela imala ogromnu važnost u sumerskoj civilizaciji i religiji.

 Život u sumerskom gradu

            U sjeni zigurata ljudi su živjeli u malim kućicama s tankim zidovima koji su ih štitili od vrućine, hladnoće i buke. Žene i robovi pripremali su hranu za ukućane, a obroci su se najčešće sastojali od ječma ili pšenice, uz razno povrće, sireve, ribu, smokve i datulje. Imućniji su naravno češće mogli čalabrcnut meso. Veliki dio kalorija dolazio je od konzumiranja piva, koje je bilo jako popularno, pa je čak 40% žitarica s područja Sumera korišteno za proizvodnju piva. Tom proizvodnjom bavile su se žene i to ne samo za potrebe obitelji, već i za daljnju prodaju.           



Slika 3: Izum kotača uvelike je olakšao udaljenu trgovinu kojom su se Sumerani bavili.

Iako je prostor Mezopotamije osiguravao prvim naseljenicima mnoštvo životinja i biljaka, što je osiguravalo osnove života, to područje je ipak imalo nekih nedostataka, ponajprije kamena i metala, što je neophodno za izrađivanje oruđa i oružja. Zato su najraniji naseljenici ovisili o trgovini kojom su dolazili do potrebnih stvari, a olakšanje trgovine omogućio je izum kotača, jer se roba dovozila iz udaljenih prostora kao što su prve indijske civilizacije u dolini Inda (gradovi Mohenjo – Daro i Harappa), trgovalo se i sa Kinom, Sirijom i Arapskim poluotokom. Sumerani su u izobilju imali hrane pa su njome mogli trgovati, ali hrana je nezgodna za transport na velike udaljenosti pa su se specijalizirali na neke proizvode po kojima su postali poznati, kao što su obrada metala i tkanina.

            U sumerskim gradovima osnovna društvena jedinica bila je obitelj. Roditelji su organizirali ženidbu svojih sinova i kćeri, a ženidbeni ugovor bi se potvrdio prinosom dobara koje je žena u brak unosila kao svoj miraz. Preljubništvo je bio vrlo ozbiljan zločin koji se kažnjavao smrću, ali rastava je bila dozvoljena, s time da je žena, koja traži rastavu, ako se ponašala kao prava supruga mogla zadržati svoj miraz, a ako je zapostavljala kućne obveze i nedolično se ponašala u javnosti, nije mogla zadržati miraz, čak ju je, u tom slučaju, muž mogao zadržati u svojoj kući kao sluškinju, bez obzira što se ponovno oženio. Zakon je dozvoljavao muškarcima držati priležnice, a djeca iz takvih neformalnih veza imala su ista prava kao i legitimna djeca. Sva ta pravila imala su za cilj osiguranje obitelji kao osnovne socijalne jedinice u sve kompleksnijem društvu.

            Žene u Sumeru radile su na raznim poslovima osim kućanskih, pa su npr. vodile vinske podrume, bile gostioničarke i vrlo često trgovkinje. Neke žene su svoj kruh zarađivale preko najstarijeg zanata na svijetu, kao prostitutke, ali koje su vrlo brzo došle na loš glas u društvu, pa je zakonski određeno da se načinom odijevanja prostitutka mora razlikovati od ostalih žena. Obične žene su u javnosti nosile veo na glavi, a prostitutke i ropkinje, morale su biti gologlave, nepoštivanje tog pravila kažnjavalo se vrlo oštro – odsijecanjem ušiju.

Razvoj pisma           



Slika 4: Prikaz razvoja klinastog pisma

Najsnažniji utjecaj Sumerana na Zapadnu civilizaciju tiče se izuma pisma. Kako su se gradovi Mezopotamije razvijali i postajali sve veći i bogatiji, rasla je potreba za konkretnijim i trajnijim bilježenjem i čuvanjem podataka nego što se to moglo učiniti samo govorom i usmenom tradicijom.

            Na početku, u IV tis. B.C. Sumersko pismo sastojalo se od stiliziranih crteža objekata koje prikazuju – ptice, ovce ili kugla koja je bila znak za hranu. Takav najstariji oblik pisma nazivan je piktografskim pismom. Problem takvog oblika pisma bio je u nemogućnosti bilježenja nekih apstraktnih pojmova, kao što su npr. ljubav, mržnja, već je ostao na prikazima objekata. S vremenom se razvilo apstraktnije, ideogramsko pismo, gdje su crteže zamijenili simboli, kojima se mogao označavati glas, radnja, ili objekti. Takvo pismo sada je omogućilo kompliciranije tekstove, pa je mogao biti napisan npr. Ep o Gilgamešu. Zbog načina pisanja urezivanjem u vlažnu glinenu pločicu, što je bila karakteristika cijele Mezopotamije, pismo s tog područja dobilo je naziv klinasto, a sušenjem tih pločica zapis na njima mogao je ostati dugo sačuvan.

                  Pisari su ulagali mnogo truda i vremena da bi memorirali tisuće znakova korištenih u klinastom



Slika 5: Prikaz jedne glinene pločice sa zapisima raznih namirnica i materijala.

pismu. Oko 2500 B.C. utemeljene su pisarske škole za obuku u pisanju brojnih mladića i djevojaka čija je pismenost potrebna za održavanje palača i hramova. Mnoge sačuvane pločice s klinastim pismom otkrivaju nam da su učenici savladavali i matematiku i geometriju. U početku su i djevojke pohađale te škole, i podaci govore o brojnim uspješnim ženama pisarima, ali s vremenom zanimanje pisara postalo je ekskluzivno muško zanimanje, makar do danas razlog nije poznat. Završiti pisarsku školu i naučiti pisati i čitati, u ono je vrijeme osiguravalo vrlo prosperitetnu budućnost.

            Većina pronađenih sumerskih pločica odnosi se na razne skladišne popise, ugovore, testamente, platne liste, prijenose vlasništva i korespondencije među vladarima, što govori o uređenosti civilizacije i normalnim svakodnevnim poslovnim aktivnostima. Ali pismo je također omogućilo očuvanje mitova, te nama danas dalo uvid u nade i snove stanovnika prve civilizacije.

            Osim što nam je otkriće pisma omogućilo mali uvid u ovu sjajnu civilizaciju, osiguralo je Zapadnoj civilizaciji prednost nad onim društvima koji su ovisili samo o ljudskoj memoriji. Naime, pisanje je olakšalo prenošenje znanja, tj. nadograđivanje na prethodnim postignućima, a ne da se mora stalno iznova otkrivati i učiti iste stvari.

Akadska država           



Slika 6: Sargon Akadski. Duga brada, s kvalitetnom trajnom, prikaz je muške snage, a traka oko glave prikazuje njegovu kraljevsku čast.

Kao što sam već spomenuo, sumerski gradovi vodili su česte međusobne ratove, ali niti jedan nije uspio postići dominantnu poziciju. Takvi česti ratovi ipak su imali neke posljedice, ponajviše u iscrpljivanju gradova, materijalno i fizički, a takvo stanje otvorilo je put prvom velikom gospodaru rata u povijesti Zapadne civilizacije – Sargonu Akadskom (poznat i kao Sargon Veliki), u 24.st.B.C.. On je organizirao prvu profesionalnu vojsku u povijesti, što mu je osiguravalo snagu na koju se drugi nisu mogli osloniti, a u ravničarskom području prednost je ostvarivao i uvođenjem bojnih kola. Uskoro je proširio svoju vlast od Perzijskog zaljeva do Mediterana, a centar vladavine bio je, naravno, grad Akad. Moć Sargona dobro je vidljiva i u njegovim titulama, gdje se spominje kao "gospodar ljudi svih zemalja", "gospodar svih četiriju strana svijeta", "gospodar 4/4 zemlje"…

            Utjecaj Akađana, na prostor Mezopotamije bio je znatan, naime oni su preuzeli kulturu i pismo Sumerana i raširili ga Mezopotamijom, a njihov akadski jezik slijedećih nekoliko stoljeća ostat će glavni govorni jezik Mezopotamije. Značajan je bio i utjecaj na oblike vlasti, jer u Sumeru je vladar bio prilično ovisan o svećenicima, dok su Akađani donijeli tradiciju čvrste kontrole vlasti od strane kralja, koji postaje božanski predstavnik na zemlji, a svećenici su mu samo pomagači.

            Krajem 23.st.B.C. Akadsko kraljevstvo propada, dijelom zbog provale plemena Gutejaca sa Zagros planina, a ponajviše zahvaljujući sumerskoj renesansi i tzv. Trećoj dinastiji iz Ura, koja je ponovno stekla kontrolu na jugu Mezopotamije. Glavni vladar tog perioda bio je Ur – Nammu (22-21.st.B.C.), koji je sastavio jedan od prvih poznatih popisa zakona Zapadne civilizacije. Zakonik je sačuvan samo u dijelovima, ali zna se da su se kazne najčešće plaćale u materijalnim dobrima. Zakonik je puno posvetio standardiziranju mjera i utega u čemu se vidi tadašnja važnost trgovine.   


Staro Babilonsko kraljevstvo

            Gradovi južne Mezopotamije tijekom 21.st.B.C. potpali su pod kontrolu sve snažnijeg semitskog naroda, Amorićana. Oni su na samom kraju 21.st.B.C. napali i razorili sumerski Ur i ubrzo utemeljili svoju prijestolnicu u Babilonu, kako su taj grad nazvali Grci, a Amorićani su ga zvali Bab-ilum (božja vrata). Babilon je osnovan na vrlo povoljnom položaju, na mjestu gdje se Eufrat i Tigris približavaju jedna drugoj, što će Babilonu osigurati sjajne trgovačke mogućnosti, i s vremenom će postati najveći grad Mezopotamije i glavno trgovačko središte Starog vijeka.

            Vrhunac Starobabilonske države, koja je orijentirana na središnju Mezopotamiju, bio je tijekom 18.st.B.C., u vrijeme vladavine poznatog Hamurabija, koji je ujedinio cijelu Mezopotamiju pod svojom kontrolom. Njegovo najpoznatije postignuće, i nakon otkrića pisma, najvrjednija ostavština Starog vijeka, bio je njegov Zakonik, klinastim pismom urezan u kamenu stelu koja se danas čuva u pariškom muzeju Louvre (o Zakoniku u nastavku teksta).


Zakonodavstvo Mezopotamije           



Slika 7: Detalj s reljefa Hamurabijeve stele, koji prikazuje kralja kako stoji ispred boga Sunca Šamaša, koji mu predaje Hamurabijev zakonik.

Otkriće pisma omogućilo je pojavu jedne od najvažnijih sastavnica Zapadne civilizacije – pisane zakonike. Zapisivanje zakona bio je pokušaj unošenja reda na prostore Mezopotamije, čiji su prirodni uvjeti bili pomalo kaotični.

            Prvi zakonici nastali su već oko 2500.B.C., kada je sumerski vladar Urukagina pokušao reformirati društvo donoseći zakone koji su trebali u što većoj mjeri zaštititi pripadnike nižih slojeva društva, a da se uspostavljena društvena hijerarhija pri tome ne mijenja. Oko 2100.B.C., već spomenuti Ur-nammu sastavio je puno kvalitetniji i kompleksniji zakonik.

            Najpoznatiji zakonik antičkog svijeta, ipak je onaj babilonskog vladara Hamurabija, iz XVIII st.B.C. Njegov zakonik regulirao je gotovo svaki dio ljudskog zanimanja, od obiteljskog života, liječničkih tarifa do građevinskih pravila. Zakonik započinje dugačkim predgovorom, u kojem se objavljuje da je Hamurabija odredio Marduk – bog zaštitnik Babilona, da popiše zakone i odredi kazne za one koji ga neće poštivati. Hamurabi je, čini se, bio odlučan u uvođenju reda u svom kraljevstvu, jer uveo je zaista stroge kazne za prekršitelje. Njegov zakonik doslovce zahtjeva kaznu po principu "oko za oko", jer jedna odrednica kaže: "ako čovjek nekome uništi oko, i on će izgubiti svoje".

            Hamurabijev zakonik u potpunosti podržava socijalnu hijerarhiju Mezopotamije sa plemstvom i svećenstvom na vrhu, slobodnim ljudima i robovima na dnu. Prema toj podjeli određene su različite kazne, jer nije svejedno dali je rob ozlijedio plemića ili obratno. Ali bitno je naglasiti da su i najniži slojevi imali određena prava i bili zaštićeni Zakonikom, da kako je to Hamurabi naveo, "jaki ne bi ugnjetavali slabe".

            Hamurabi je bio svjestan ranjive pozicije žena i djece u društvu, pa je njihovoj zaštiti posvetio puno pažnje: "ženi je dozvoljeno držati trgovine i obnašati javne dužnosti", "muž ne može optužiti ženu za preljub bez dokaza" (ali ako se dokaže, kazna je bila gadna – prisilno utapanje), "ako se žena razboli, muž može oženiti drugu, ali mora nastaviti pomagati bolesnu ženu", "udovac ne može raspolagati ženinim mirazom, nego ga mora sačuvati za djecu", "muž se kažnjava ako učini incest s kćerkom"… Usprkos ovim zaštitama, žena je i dalje, uglavnom, ostajala vlasništvo svojih muževa, npr. "ako čovjek ne može plaćati dugove, može prodati ženu u ropstvo i otplatiti ih".

povijesni @ 22:58 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Komentari
 
Brojač posjeta
38595
Reklame
 
Index.hr
Nema zapisa.